Epidemija glasovnih poruka: Komocija za onog tko šalje, tlaka za onoga tko sluša

Pritisneš zeleni gumb, prisloniš mobitel uz usta i dok hodaš prema kući ispričaš sve što ti je na duši. Nema tipkanja, nema ispravljanja autokorekcije, nema gledanja u ekran. Za onoga tko šalje, glasovna poruka možda je jedna od najboljih stvari koje je WhatsApp uveo.

No priča izgleda sasvim drukčije kada se nađeš na drugoj strani.

Otvoriš razgovor tijekom pauze na poslu očekujući kratku informaciju o tome u koliko sati se nalazite, a dočeka te glasovna poruka od četiri minute. Umjesto brzog odgovora moraš pronaći slušalice, stišati okolinu i odvojiti nekoliko minuta kako bi saznao jednu jedinu informaciju.

Glasovne poruke trebale su olakšati komunikaciju, ali često postignu upravo suprotan učinak – olakšaju posao pošiljatelju, a sav trud prebace na primatelja.

Glasovne poruke sve su popularnije

Popularnost glasovnih poruka posljednjih godina značajno raste. Prema podacima WhatsAppa, korisnici svakodnevno razmijene više od sedam milijardi glasovnih poruka, a taj broj iz godine u godinu raste.

Razlog je jednostavan – govorimo puno brže nego što tipkamo. Međutim, ono što štedi vrijeme onome tko šalje, često ga oduzima onome tko sluša.

Privatni podcast umjesto kratke informacije

Najveći problem nije u tome što glasovne poruke postoje, nego u načinu na koji ih koristimo.

Dok pišemo tekst, prirodno izbacujemo nebitne dijelove i razmišljamo prije nego što pošaljemo poruku. Kod glasovne poruke razmišljanje se događa u hodu.

Rezultat su često minute ispunjene uzdasima, poštapalicama, pozadinskom bukom i digresijama prije nego što se konačno dođe do poante.

Nije rijetkost da dvije minute slušate priču kako biste saznali samo jednu rečenicu koja vam je zapravo bila potrebna.

Zašto su tekstualne poruke često praktičnije?

Glasovne poruke imaju nekoliko nedostataka koje rijetko primjećujemo dok ih šaljemo:

✅ Ne mogu se pretraživati. Ako vam netko u glasovnoj kaže adresu ili vrijeme sastanka, kasnije ćete morati ponovno preslušavati cijelu poruku.

✅ Ne možete ih poslušati bilo gdje. Tekst pročitate za nekoliko sekundi, dok glasovna zahtijeva mir, slušalice ili dovoljno glasno okruženje.

✅ Teško je odgovoriti na više tema odjednom. Ako netko u jednoj glasovnoj postavi pet pitanja, odgovaranje postaje prilično nepraktično.

Glasovna poruka zapravo je telefonski poziv u kojem druga osoba nema priliku prekinuti vas ili odmah postaviti pitanje.

Kada su glasovne poruke zapravo dobra ideja?

Naravno, nisu uvijek loše.

Postoje situacije u kojima imaju puno više smisla od tipkanja.

Primjerice:

kada želite ispričati zanimljivu ili smiješnu priču
kada vozite ili vam ruke nisu slobodne
kada se s prijateljima ionako uglavnom tako dopisujete.

S druge strane, postoje situacije u kojima bi tekst trebao biti prvi izbor.

Bolje je napisati nego snimiti kada šaljete:

adresu
vrijeme sastanka
broj telefona
popis za trgovinu
poslovne informacije.

Takve će podatke primatelj kasnije puno lakše pronaći.

Sve se svodi na poštovanje tuđeg vremena

Na kraju dana ovo nije rasprava o tome jesu li glasovne poruke dobre ili loše.

Radi se o osnovnoj komunikacijskoj kulturi.

Tipkanje od nas traži nešto više truda, ali štedi vrijeme osobi koja poruku prima. Glasovna poruka čini upravo suprotno – nama olakša posao, a drugome stvara dodatnu obvezu.

Naravno, neće nikome smetati glasovna od dvadesetak sekundi ili povremena duža priča. Problem nastaje kada svaka poruka postane mali podcast koji druga osoba mora preslušati do kraja.

Zaključak

Sljedeći put prije nego što pritisnete ikonu mikrofona, zapitajte se jednu jednostavnu stvar:

Može li se ovo napisati u dvije rečenice?

Ako je odgovor da, velika je vjerojatnost da će osoba s druge strane ekrana biti zahvalna što ste odabrali tipkovnicu umjesto mikrofona.