Kad prijatelji odsele: Može li se prijateljstvo održati na daljinu?

Posljednjih godina odlazak u drugi grad ili inozemstvo postao je dio svakodnevice. Gotovo svatko od nas ima prijatelja, člana obitelji ili kuma koji danas živi u Njemačkoj, Austriji, Irskoj ili nekoj drugoj europskoj zemlji.

U početku svi imamo isti plan – redovito ćemo se čuti, dolazit ćemo jedni drugima u posjet i ništa se neće promijeniti. No stvarnost obično izgleda drugačije. Posao, obitelj i svakodnevne obveze polako potisnu razgovore, a odnos se s vremenom svede na čestitke za rođendane i pokoju poruku tijekom blagdana.

Nameće se pitanje koje si mnogi postavljaju – može li pravo prijateljstvo preživjeti stotine ili tisuće kilometara udaljenosti?

Nije presudna udaljenost nego način na koji održavamo odnos

Psiholozi već godinama proučavaju kako udaljenost utječe na prijateljstva, a rezultati pokazuju da kilometri sami po sebi nisu najveći problem.

Profesor Jeffrey Hall sa Sveučilišta Kansas u svom je istraživanju izračunao da je za stvaranje bliskog prijateljstva potrebno oko 200 sati zajednički provedenog vremena. No jednom kada se takav odnos izgradi, nije ga nužno lako izgubiti samo zato što se netko preselio.

Mnogo važnije od učestalosti razgovora jest njihova kvaliteta. Iskren razgovor u kojem dijelimo ono što nam se doista događa vrijedi više od deset površnih poruka o tome kakvo je vrijeme ili što smo taj dan radili.

Zašto su razgovori na daljinu često iskreniji?

Zanimljivo je da je istraživanje objavljeno u časopisu Journal of Communication pokazalo kako ljudi u prijateljstvima i vezama na daljinu često osjećaju jednaku, a ponekad čak i veću emocionalnu bliskost.

Razlog je jednostavan. Kada se s nekim čujemo nakon nekoliko tjedana, rijetko razgovaramo o nevažnim sitnicama. Umjesto toga pričamo o stvarima koje nas vesele, muče ili nam znače. Takvi razgovori često su puno sadržajniji od svakodnevnih usputnih susreta.

Ono što ipak nedostaje ne može zamijeniti nijedan video poziv

S druge strane, stručnjaci ističu kako ljudima najviše nedostaju obični, svakodnevni trenuci.

Kava nakon posla. Zajednička šetnja. Odlazak u trgovinu ili gledanje utakmice bez potrebe da se stalno razgovara.

Takve spontane situacije psiholozi nazivaju pasivnom prisutnošću. Upravo njih tehnologija još uvijek ne može u potpunosti nadomjestiti.

Što pomaže da prijateljstvo ostane jednako blisko?

Nekoliko jednostavnih navika može napraviti veliku razliku.

Ne čekajte “idealno vrijeme” za razgovor. Ponekad je sasvim dovoljna kratka poruka ili fotografija koja će drugoj osobi dati do znanja da ste je se sjetili.

Dogovorite idući susret čim završite prethodni. Lakše je podnijeti razdvojenost kada znate da se vidite za mjesec ili dva nego kada stalno govorite “jednom ćemo”.

Stvarajte nova zajednička iskustva. Pogledajte isti film, pročitajte istu knjigu ili se spojite na video poziv dok svatko u svojoj kuhinji priprema večeru. Ne mora svaki razgovor biti “veliki životni izvještaj”.

I možda najvažnije – prihvatite da će se ljudi s vremenom mijenjati. Netko će osnovati obitelj, promijeniti posao ili životne navike. Prijateljstvo ne znači ostati isti kao prije deset godina, nego pronaći način da ostanete važni jedno drugome unatoč promjenama.

Prijateljstva ne nestaju zbog kilometara

Daljina sama po sebi rijetko uništi odnos. Ono što ga polako gasi jest uvjerenje da će se prijateljstvo održavati samo od sebe.

Ponekad nije potreban dug telefonski razgovor ni skupo putovanje. Dovoljna je poruka: “Kad dođeš doma, kava je na meni.”

Jer prava prijateljstva ne mjere se kilometrima, nego osjećajem da, bez obzira na to gdje se nalazili, uvijek znate kome se možete javiti kada vam zatreba.