Gdje su nestale klupe ispred kuća? Nekada se na njima pričalo do kasno u noć, a danas jedva poznajemo susjede

Nekada je gotovo svaka ulica imala svoje mjesto za druženje. Nije to morao biti park, kafić ili uređeno okupljalište. Bila je dovoljna obična drvena klupa ispred kuće, uz ogradu ili pod krošnjom stabla. Na njoj se sjedilo nakon posla, razgovaralo sa susjedima, komentiralo što se dogodilo tijekom dana i čekalo da ljetna vrućina malo popusti.

Djeca su se igrala u blizini, odrasli razgovarali, a prolaznici često zastajali barem na nekoliko minuta. Nitko nije morao najaviti dolazak niti dogovarati druženje nekoliko dana unaprijed.

Danas su mnoge takve klupe prazne, neke su uklonjene, a ponegdje ih više nema. Umjesto večernjeg razgovora ispred kuće, vrijeme provodimo u dnevnim boravcima, na terasama iza visokih ograda ili pred ekranima.

Jesu li nestale samo klupe ili se promijenilo i naše susjedstvo?

Kad je ulica bila produžetak dnevnog boravka

U manjim sredinama, selima i gradskim naseljima prostor ispred kuće često je imao važnu društvenu ulogu. Bio je to prijelaz između privatnog doma i života ulice.

Na klupi se moglo doznati tko se vratio s putovanja, kome treba pomoć oko posla, tko je bolestan ili što se novo događa u susjedstvu. Razgovori nisu uvijek bili važni, ali su održavali svakodnevni kontakt među ljudima.

Takav oblik druženja nije bio svojstven samo našim krajevima. Sociolozi već desetljećima proučavaju važnost mjesta na kojima se ljudi spontano susreću. Američki sociolog Eric Klinenberg za takve prostore koristi pojam društvena infrastruktura, koji obuhvaća parkove, knjižnice, igrališta i druga mjesta koja omogućuju svakodnevne kontakte i stvaranje osjećaja pripadnosti zajednici.

Klupa ispred kuće možda je bila najjednostavniji primjer takvog prostora. Nije zahtijevala članarinu, posebnu priliku ni dogovor. Trebalo je samo sjesti.

Što se promijenilo?

Bilo bi jednostavno za sve okriviti mobitele i društvene mreže, ali promjene su ipak složenije.

Današnji život drukčije je organiziran. Mnogi rade izvan mjesta stanovanja, putuju na posao, imaju različite rasporede i slobodno vrijeme provode na drugim lokacijama. Promijenio se i izgled okućnica. Visoke ograde, zatvorene terase i uređena dvorišta omogućuju više privatnosti, ali istodobno mogu smanjiti prilike za spontani susret s prolaznicima.

Nekada se društveni život često odvijao ondje gdje se živjelo. Danas se prijatelji i poznanici susreću u kafićima, na organiziranim aktivnostima ili se jednostavno čuju porukama.

To ne znači da se ljudi više ne druže, nego da se promijenilo mjesto i način druženja.

Što kažu istraživanja o odnosima sa susjedima?

Zanimljivo je da istraživanja ne potvrđuju jednostavnu tvrdnju kako su dobrosusjedski odnosi u Hrvatskoj nestali.

U znanstvenom radu Tko se (još) druži sa susjedima?, objavljenom 2015. godine, analizirani su podaci istraživanja provedenog 2014. na reprezentativnom uzorku od 1.000 punoljetnih građana Hrvatske.

Rezultati su pokazali da je druženje sa susjedima tada i dalje bilo uobičajen oblik društvenog kontakta za većinu ispitanika. Na učestalost susjedskih odnosa posebno su utjecali veličina naselja, tip zgrade, obrazovanje te duljina stanovanja na istoj adresi.

Drugim riječima, ljudi koji godinama žive u istom susjedstvu često imaju više prilika razviti međusobne odnose. Ipak, to istraživanje ne govori koliko su se ti odnosi promijenili do danas.

Jedna obična klupa može potaknuti razgovor

Koliko prostor utječe na druženje, pokazuje i znanstveni pregled istraživanja objavljen 2024. godine u časopisu International Journal of Community Well-Being.

Autori su utvrdili da elementi javnog prostora, uključujući klupe i druga mjesta za sjedenje, mogu potaknuti zadržavanje ljudi, razgovore i međusobne susrete.

Springer Nature Link

Još je zanimljiviji projekt takozvanih Happy to Chat Benches, odnosno klupa koje potiču razgovor. U istraživanju objavljenom 2025. godine na jednom američkom sveučilištu takve su klupe korištene kako bi se ljudima olakšalo započinjanje razgovora, čak i s nepoznatim osobama. Rezultati su pokazali da su sudionici takav prostor doživjeli kao poticaj za uspostavljanje kontakata.

Naravno, sama klupa neće stvoriti prijateljstvo. Ali može pružiti priliku za susret koji se inače možda ne bi dogodio.

Jesmo li izgubili spontanost?

Možda je najveća promjena upravo u tome što danas gotovo sve dogovaramo.

Za kavu se šalje poruka, posjet se najavljuje, a druženje se pokušava uklopiti između obveza. Nekada je bilo dovoljno izaći pred kuću i vidjeti tko je vani.

Ipak, ne treba idealizirati prošlost. Ni tada nisu svi susjedski odnosi bili dobri, a druženje pred kućom ponekad je značilo i manje privatnosti ili više zanimanja za tuđe živote nego što je nekome odgovaralo.

Danas mnogima upravo mir vlastitog doma predstavlja odmor nakon napornog dana. I to je sasvim razumljivo.

No između potpune privatnosti i svakodnevnog druženja postoji prostor za nešto jednostavno: pozdrav, kratko pitanje kako je netko ili nekoliko minuta razgovora preko ograde.

Možda nam ne nedostaju klupe, nego ljudi na njima

U pojedinim ulicama i danas se mogu vidjeti klupe ispred kuća. Na njima još uvijek sjede susjedi, razgovara se o svakodnevnim stvarima, a ljetne večeri prolaze uz poznata lica.

Drugima su takvi prizori ostali samo uspomena na djetinjstvo.

Možda se klupe nikada neće vratiti u istom broju niti će život ponovno izgledati kao prije nekoliko desetljeća. Ali potreba za razgovorom, pripadanjem i dobrim odnosima s ljudima koji žive pokraj nas nije nestala.

A možda je za početak dovoljno ponovno sjesti ispred kuće.