Mijina “sačma” za kontrolu ribe u ribnjacima – u vodu pada raširena kao “suknja”

Novljanin Mijo Vojković spada među rijetke koji se bave izradom ribarskih alata i jedan je od najboljih poznavatelja tradicijskih pribora, nekada korištenih pri lovu ribe. Čuvajući zanat koji nestaje još uvijek vješto plete mreže i izrađuje replike originalnih ribarskih pribora – sak, vršku, šajtar, a nedavno je za potrebe Ribnjačarstva u Lipovljanima izradio nekoliko “sačmi”.

– “Sačma” je stari ribarski alat koji se nekada koristio. Danas se koristi rijetko, a i s mnogim drugim priborima koji su prije ribari upotrebljavali sada se više ne smije loviti. Mreže koje sam izradio i prezentirao način lova s njima djelatnicima ribogojilišta, koristiti će kod redovite zdravstvene i kontrole kvalitete ribe na uzgajalištu, rekao je Vojković.

Svaka mreža po obodu kruga na sebi ima 4 kilograma olova, a kako je pokazujući vještinu bacanja “sačme” Mijo naglasio, u vodu mora padati rašireno, “kao suknja”.

Mijo Vojković je rođen u naselju Puska, odrastao je uz rijeku Savu, a vještinu pletenja mreža i izrade alata s kojim su nekada lovili naučio je od djeda i oca. Danas živi u Novskoj, a želeći sačuvati od zaborava tradiciju Posavine plete mreže, radi ribarske pribore, kao i suvenire pokazujući sve na obrtničkim sajmovima i izložbama u Hrvatskoj.

Ribnjaci u Lipovljanima nekada su bili jedan od najvećih proizvođača konzumne ribe, a od kada je upravljanje njima preuzela PP “Orahovica”, ponovno je pokrenut uzgoj i proizvodnja. Prostiru se na nešto više od sedamsto hektara površine, od čega je u ovom trenutku u proizvodnji 450 hektara.

– Proizvodimo 80 tona visoko kvalitetne konzumne ribe, najviše šarana te oko 140 tona mlađe ribe. Ribu plasiramo na domaće i europsko tržište, kazao je Matija Dergez, tehnolog na Ribnjacima Lipovljani.

U razgovoru je rečeno kako potencijala za uzgoj još ima, uređuju se i ostale površine za ribu, a pored uzgoja od nedavno su pokrenuli i preradu ribe.