Valentina Jurić, zlatna atletičarka Jasenovačkog atletskog kluba

Objavljeno: 11.09.2014 - 18:44 Piše: Luka Selenić Pročitano: 1272 puta

Jasenovački atletski klub “JAK” iz natjecanja u natjecanje osvaja sve više medalja, zahvaljujući trudu i radu sportaša i trenera, Nevena Šepovića. Od mnogobrojnih atletičarki, za ovotjedni intervju, između čestih treninga, uspjeli smo dobiti za razgovor Valentinu Jurić, izvrsnu, više puta zlatnu atletičarku JAK-a, sportašicu Grada Novske 2013. godine, najuspješnije juniorke Hrvatske atletske lige “Sjever”, Sisačko-moslavačke županije i Grada Novske.

>> Valentina Jurić – atletičarka za medalje

Valentina, možeš nam reći nešto o sebi?

Ja sam Valentina Jurić, članica sam atletskog kluba JAK Jasenovac. Završila sam opću gimnaziju u Srednjoj školi u Novskoj te upisala studij fizioterapije na Zdravstvenom Veleučilištu u Zagrebu gdje planiram nastaviti aktivno se baviti atletikom.

Kojim povodom si se počela baviti atletikom, i koliko se dugo baviš tim sportom?

Atletikom sam se počela baviti 2008.godine. Tad sam imala prvu „važniju“ utrku u svom životu. Trčala sam za osnovnu školu na krosu u Topuskom, gdje sam završila 2., a tamo je bio moj sadašnji trener, Neven Šepović, koji je u meni, da se tako izrazim, vidio potencijal. Rekao mi je kada je trening i odlučila sam pokušati.

>> Proglašeni najbolji u sportu za 2013.

Kojim disciplinama se baviš, kakvi su ti treninzi?

Moja disciplina je 400 metara s preponama, no ponekad idem i na druge discipline poput 400m ili 200m. Treninzi se sastoje od rada na brzini, izdržljivosti te tehnici prepona, koja je dosta bitna na utrci jer prepone se pretrčavaju, a ne preskaču!

Kakav je interes za atletiku u našem području?

U našem području ima dosta malenih koji su zainteresirani za atletiku. Zaigrani su i puni energije koju negdje trebaju „ispucati“, a atletika je odlično rješenje za to. Isto tako je veći odaziv djevojčica na treninzima, dok su dječaci, rekla bih, skloniji nogometu. Što se tiče malo starijih tinejdžera, isto tako su djevojke u većini, mada ne previše. Tako je možda zbog toga što smo u manjoj sredini te se na atletiku ne gleda na tako „muževan“ sport kao što se gleda na nogomet. U većim sredinama ima puno više atletičara koji znaju zašto trenirati atletiku.

Više puta si slavila pobjede na natjecanjima. Koja su ti ostala u sjećanju? Možeš li izdvojiti neke uspjehe?

Što se tiče natjecanja koja su mi ostala u sjećanju, mogu reći da posebno pamtim ona gdje sam nastupala za reprezentaciju te Prvenstvo Hrvatske za Juniore/ke, 2012. godine kada sam dijelila, zajedno s još jednom atletičarkom, prvo mjesto na 400m s preponama. Biti na postolju, oslovljen kao „prvakinja Hrvatske“, je izvanredan osjećaj, pogotovo kada si još uvijek mlađa juniorka. Te iste godine sam na mlađe seniorskom PH izborila 3. mjesto na 400m s preponama.

Koji su ti danji planovi u obrazovanju? Misliš se baviti atletikom tijekom studija?

Moji daljnji planovi u obrazovanju jesu krenuti na upisani fakultet, a kako i dalje nastavljam trenirati, trudit ću se postići što bolji rezultat na 400m s preponama tako da bih se približila što većim mogućnostima odlaska na studij u Ameriku, gdje bih na temelju svog sportskog rezultata mogla dobiti punu stipendiju te tamo nastaviti trenirati i baviti se atletikom. Uz studij fizioterapije bih trebala imati vremena za treniranje. Nastojim uskladiti treninge u AK Ulix s učenjem i ostalim obvezama, tako da se nadam da neće biti većih problema.

JAK broji mnoge velike pobjede. Šta misliš da je ključ uspjeha sportaša u JAK-u?

Istina je da JAK broji mnoge velike pobjede. Po mom mišljenju, a vjerujem da je to mišljenje i mog trenera, ključ uspjeha sportaša u JAK-u je rad! Bez truda i rada, nema rezultata. Treniramo na nogometnom igralištu, bez atletske staze, no to nas ne sprječava da napravimo kvalitetan trening. Svaka pobjeda je zaslužena, opravdana. Svaka pobjeda, svaki rezultat, novi istrčani osobni rekord jer znak da se radi, da se ne odustaje i da se može puno toga postići čak i kada nisu prisutni svi uvjeti za rad.

Tko ti je u tvom “putu do uspjeha” glavna podrška i oslonac?

Moja glavna podrška i oslonac u mom “putu do uspjeha”, osim mog trenera, je moja prijateljica, Marija Martić, koja isto tako trenira atletiku. Da nije bilo atletike, ne vjerujem da bismo se upoznale i znam da bi mi falila jedna tako predivna osoba u životu.

Hobiji, neki drugi sport?

Osim atletike, članica sam DVD-a Brestača te KUD-a „Brest“ Brestača, no atletika mi je ipak na prvom mjestu, tako da je uvijek prevladala ako bi se poklopilo kakvo vatrogasno natjecanje ili nastup s natjecanjem iz atletike.

Da možeš, na koji način bi potakla mlade da se počnu baviti atletikom?

Željela bih potaknuti što više mladih da se bave sportom, moja preporuka je atletika! Ima raznovrsnih sportova i bavljenje bilo kojim sportom se preporučuje, no atletika je na neki način posebna, barem meni. Sastoji se od raznih disciplina, dakle, nije monotona. Svatko se može pronaći u nekoj disciplini i ni od koga se ne očekuje da odmah sve zna, jer svi kreću od početka i uče. Dalje, odlazak na natjecanja diljem Hrvatske, pa i dalje, omogućuje upoznavanje novih lica, putovanja, zabavu, stjecanje novih iskustava i puno toga.

Valentini se zahvaljujemo na razgovoru i želimo joj puno uspjeha u obrazovanju i danjem bavljenju atletikom!