Marija Tomaz, novljanska magistra grafike

Objavljeno: 05.07.2014 - 6:33 Piše: Novska.IN portal Pročitano: 1222 puta

Marija Tomaz, nakon Osnovne škole u Novskoj, završila je srednju školu Primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, a 2012. godine diplomirala je na Grafičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu – odjel grafike, u klasi prof. Nevenke Arbanas.

Izložba u Novskoj 2012. prva joj je samostalna izložba. Već 2013. samostalno izlaže i u Zagrebu. Nakon odlaska na poslijediplomski studij u Poljsku zanimalo nas je što Marija trenutno radi, može li se zaviriti u nove radove i planira se vratiti u Hrvatsku.

Marija, još uvijek se sjećamo emocija s tvoje prve samostalne izložbe u Novskoj 2012. godine. Nakon toga bilo je još izložbi, no ima li još uvijek pozitivne treme?

Naravno. Otvaranje samostalne izložbe je uvijek posebno zahtjevno jer je umjetnik u poziciji gdje se ocjenjuje njegov rad, a rad umjetnika je dio njegove osobnosti, osjećaja, pogleda na svijet i težnji. Za razliku od grupnih izložbi, gdje smo samo jedan iz grupe, samostalna izložba je osobna. U toj kombinaciji, i s osjećajem uzbuđenja zbog ljudi koji su došli, mislim da će pozitivna trema uvijek biti prisutna.

Gdje si dosad sve izlagala svoje radove?

Izlagala sam na više grupnih izložbi, među ostalim i na onima koje su posvećene isključivo grafičkoj umjetnosti, u Hrvatskoj i izvan. Imala sam dvije samostalne izložbe dosada, a uskoro će biti otvorenje još jedne u galeriji Striegl, Sisak, tijekom srpnja.

Zašto Poljska za postdiplomski?

Odabrala sam Akademiju likovnih umjetnosti u Katowicama jer sam tamo bila na razmijeni studenata tijekom studija, tako da sam otprilike znala što ona nudi. Zbog spleta osobnih razloga, i težnje za stjecanjem novih znanja i iskustva odlučila sam se na to.

Imaju li Hrvati i Poljaci dodirnih točaka?

Imaju, naravno, svi su ljudi – svatko je drugačiji. Ponekad mi je teško generalizirati dva naroda po principu dodirnih točaka. No, nekako je lakše primijetiti različitosti, možda zato što se na to nismo naviknuli, i često nas smeta. Rekla bih da atmosfera na akademiji ne odudara puno, vjerojatno su mladi kreativni studenti slični gdje god bili.

Možeš li nam otkriti na čemu radiš u posljednje vrijeme. Jesu li motivi životinja i dalje sastavni dio tvog umjetničkog stvaralaštva?

Jesu, i to centralni dio. Životinje i priroda zanimaju me od djetinjstva, taj svijet oduvijek je bio pun čuda, novih avantura i istraživanja, a to je ono što me pokreće.

Osim grafike, zanimaju li te još koji grane likovne umjetnosti?

Naravno, zanimaju me razne, od crteža do kompjutorske grafike. Ponekad dok radim drvorez, imam osjećaj da oblikujem skulpturu. U grafici, ponekad matrica izgleda neobično atraktivno.

Mnogi potajno razmišljaju, no malo tko pita. Može li se od umjetnosti danas živjeti?

Može. Teško je povjerovati da je nešto nemoguće, ljudi su snalažljivi i uvijek netko uspije. Najteže je mladim umjetnicima, i vrlo malo ih živi samo od svoje umjetnosti, no ima i takvih. Ipak i njima je netko pružio tu mogućnost na početku, vlastiti atelje i uvjeti za rad u ključni, ako se takvim ljudima ne pruži ruka, nećemo ni imati ljudi koji se strastveno žive za, i od umjetnosti.

Je li tvoj rad prepoznat i u Poljskoj?

Prepoznat je u tom smislu što sam prihvaćena na studij. To znači da ima neku vrijednost, ako ništa dugo, onda za razvoj. Poljska ima puno stanovnika, puno umjetnika, u tim razmjerima za mene je nerealno govoriti o prepoznatljivosti na višem nivou.

Možeš li izdvojiti nekoga od hrvatskih likovnih umjetnika kao uzor i zašto?

Nisam vrsta osobe koja drži do uzora jer smatram da, kada bi netko zauzimao to mjesto, to značilo da bih tu osobu nenamjerno počela kopirati. No ima više umjetnika koje cijenim, i to mjesto, osim jedne osobe može zauzimati njih mnogo, no meni različito bitnih.

Vidimo li se u Novskoj s novim opusom uskoro?

Recimo samo to da kada bude vrijeme i opus za novu izložbu, onda ćemo se vidjeti.

Marija, hvala na razgovoru.