Ivana Komel, slikarica bajkovitog svijeta na staklu

Objavljeno: 22.08.2014 - 13:52 Piše: Luka Selenić Pročitano: 1630 puta

Iako je u poslu uređenja vlastitog ateljea, Ivana Komel, amaterska slikarica bajkovitih akvarela, pronašla je nekoliko trenutaka te u razgovoru za Novska.IN odgovorila na pitanja može li se danas živjeti od umjetnosti, je li Novska pogodna sredina za umjetnička stvaranja te kada možemo vidjeti njezine nove radove.

Ivana, znate li otprilike u koliko je domova u Novskoj izloženo Vaših radova?

Naravno da se najveći broj mojih radova upravo u mom rodnom gradu. Od minijatura pa do onih za mene najvrjednijih dijela, ali i mnogo onih primijenjene naravi poput staklenih, pjeskarevih i koloriranih panela za namještaj, ogledala i sl. Međutim, često volim grad i moje sugrađane obradovati i zahvaliti se na podršci ponekom instalacijom koje sam najčešće postavljala uoči Božića na središnjem trgu, ali i raznim drugim kreativnim  sudjelovanjima u gradu i okolici.

Često surađujem s fotografima, a najviše i već dugi niz godina sa Željkom Gašparovićem Gašom. Isto tako, rado sudjelujem na modnim revijama pa ponekad iznenadim nekom svojom kreacijom. Tako oni građani koji si još uvijek priželjkuju neko moje djelo mogu barem na neko vrijeme uživati, biti upoznati i pratiti moje stvaralaštvo kroz moje izložbe ili kroz slične javne aktivnosti koje Novsku gotovo nikada nisu zaobišle. Ipak, nekoliko pravih zaljubljenika u moj rad, naročito slike, imam upravo u Novskoj, ali sretna sam i zahvalna da je moj rad prepoznat i cijenjen u mnogim zemljama diljem svijeta.

Kada ste se i kako odlučili baviti umjetnošću?

Morat ću vam na ovo pitanje odgovoriti kliše odgovorom, a glasi: “Oduvijek!” Zapravo odluku nisam donijela, to je više spoznaja iz djetinjstva. Umjetnost je odabrala mene. I to prihvatiš, ma čime god se bavio u egzistencijalnom smislu. Jednostavno sam još u ranom djetinjstvu shvatila, kao i moja obitelj, da na svijet i sve oko sebe mogu i volim gledati drugačije, svojstveno i sve prikupljene emocije kreativno interpretirati kroz likovni izražaj. To je talent s kojim se rodiš pa ga s upornošću i ljubavlju dalje njeguješ. Ali da, ako hoćete moja odluka je živjeti i stvarati umjetnost sve dok me ona žari i pali.

Kada ste otkrili svoj talent u slikanju na staklu?

Ne sjećam se točno, ali je to valjda spontano uslijedilo, staklo me i dalje privlači, čak kroz Tiffany tehniku, vitraje, itd. upravo zato jer daje mogućnost zanimljivih načina obrade i vrlo je efektno u svakom prostoru. Zamislite život bez stakla? Staklo daje uvijek novi izazov i zato mu se uvijek vraćam.

Živite za umjetnost i od umjetnosti? Je li takvo što moguće danas?

Danas je na sreću ili na žalost sve moguće. I sve je relativno. Stvari nisu jednostavne, ali kao i u svemu bitan je stav, dakle općenito kakav imate o životu, koje su vam vrijednosti prioritetne, a najbitnija je dakako sloboda. Dakle, svatko treba znati da ima pravo i mogućnost odabira vlastitog puta ili cilja, mada ne znači i nitko nam ne garantira da je on lak. Sve ovisi koliki ste “fighter”. Svijet je danas još uvijek lijep, još uvijek izazova čak neotkriven, mističan, ali i surov pa tako i za nas umjetnike, nismo vanzemaljci :).

Znamo da ste već dvije godine zaredom izlagali u Dubrovniku? Kako je došlo do te suradnje u gradu kulture?

U Dubrovniku u muzeju Dom Marina Držića predstavio me moj dragi prijatelj i svestrani umjetnik kojeg posebno cijenim Vinko Mario Prizmić s kojim sam imala jednu zajedničku suradnju. To je bilo moje prvo predstavljanje u Dubrovniku prije dvije godine za vrijeme trajanja Le Petit festivala koji organizira Vinko M. i okuplja mnoge svestrane umjetnike iz cijeloga svijeta. Tadašnjoj ravnateljici muzeja svidjeli su se moji radovi i uslijedila je izložba, a muzej je otkupio neke moje skulpture. Naredne godine sam od novog ravnatelja muzeja dobila ponudu za rad na projektu o djelu Marina Držića koji sam naravno prihvatila i kroz nekoliko narednih radnih mjeseci uslijedila je nova izložba slika na platnu i skulptura koje su danas najveći stalni postav i vlasništvo Doma Marina Držića. Predivne uspomene i prijateljstva vežu me za taj čarobni grad.

Hoće li Vaš atelje ostati svojevrsno kulturno središte Novske ili samo intimna oaza za nova djela?

Sada mi prvim dijelom pitanja laskate :). Svatko tko me poznaje zna da sam otvorena i spontana pa neka tako i ostane. Svaki dom pa tako i radni prostor odiše energijom i atmosferom onoga tko boravi u njemu. U svakom slučaju, radni prostor je neophodan i meni ga nikada nije dovoljno jer se koristim raznim tehnikama i alatima. Kreativnosti i inspiracije je napretek, ali ipak najradije stvaram u samoći i miru, mada mi se ponekad čini da se najbolja djela rode uz dozu adrenalina.

Koje su bile Vaše nedavne izložbe i kakvi su bili komentari?

Moje zadnje izložbe bile su prošlogodišnja u Dubrovniku, Novskoj i Kutini kolektivna. Znam i pamtim samo pozitivne kritike i komentare, drugačije me ne zanimaju.

Što možemo uskoro očekivati? Kada će Novska uživo vidjeti Vaše skulpture?

Imam jako veliku želju posvetiti se više skulpturi, mada do sada nisam imala vremena jer puno slikam, a to je zasigurno moj idući projekt kojem ću se posvetiti pa makar samo za svoju dušu. Naravno da će građani Novske biti prvi kojima ću ih predstaviti.