Vodotoranj i napojnik za parne lokomotive u Ložionici – nepokretno kulturno dobro

Završetkom željezničke pruge u  mjesecu studenom, 1897. godine,  Novska se spojila s Dugim Selom i Zagrebom. Deset godina ranije carska pruge u Novsku izgrađena je iz smjera Siska.

Putničke i teretne vagone vukle su parne lokomotive, pa se u Novskoj grade kolosijeci,  kolodvorska zgrada, a za nadopunu lokomotiva ugljenom i vodom za pogon parnog kotla, sazidan je vodotoranj na Željezničkoj postaji.

Kasnije i u Ložionici, gdje su se osim namirivanja, na parnjačama i  drugim željezničkim vozila moglo izvršiti popravci.

Sve do kraja sedamdesetih parnjače su dolazile Ložionicu,  kada su ih zamijenile dizel lokomotive.

Osim ostataka ostale infrastrukture, na to razdoblje podsjećaju vodotoranj s rezervoarom za vodu, koji se punio vodom cijevima iz Struga, gdje je bila snažna pumpa i napojnik s priključkom, pomoću kojega su parne lokomotive „pile“ vodu.

Napojnik i vodotoranj još stoje u Ložionicu, kao podsjetnik na prošla vremena, sjaj, ljepotu i umješnost gradnje.

Napojnik u novljanskoj Ložionici jedan je od posljednjih koji se nalaze na Hrvatskim željeznicama i zbog toga bi ga trebalo proglasiti „zaštićenim spomenikom kulture kao nepokretno kulturno dobro“.

I to što prije, kako ne bi završio kao sirovina u nekom rezalištu metala!