Umirovljenik Ilija Gregorić godinama izrađuje narodne nošnje – čuva narodno blago i tradiciju svoga sela

Ilija Gregorić, mještanin Starog Grabovca, umirovljeničke  dane provodi za tkalačkim stanom, izrađujući ženske i muške narodne nošnje, i druge razne tkanjem izrađene rukotvorine.

Posjetili smo Iliju u radionici u obiteljskoj kući, gdje je prije više godina s kćerkom Ksenijom Kovačević i suprugom Anom, otvorio tkalački obrt „Lan“. Otvorili su obrtničku radnju sa željom da sačuvaju tradiciju i  tkalačku djelatnost od zaborava.

Danas se rijetki bave ovim poslom, Iliju smo zatekli za tkalačkim stanom pa smo ga upitali kako je to nekada bilo kada je on bio dijete i kako je naučio raditi na tkalačkom stanu.

Iliju poznaju mnogi, sada ne samo po njegovim tkalačkim vještinama, već i kao nositelja folklora čuvara tradicija i običaja u selu.  

– Rođen sam 1941. godine za vrijeme rata. Bilo je teško i skoro se u svakom domaćinstvu šivalo, plelo ili tkalo kako bi imali što obući. U svakom domaćinstvu bilo je više djece i trebalo je obitelj prehraniti. Zato je svaka kuća imala bar jednu kravu, radilo se na polju. Većina mještana radila je na željeznici, kasnije u drugim poduzećima. Ja sam zanat učio u tadašnjoj  kovinsko-zanatskoj radionici Kozara, a kako sam volio pjevati i svirati tamburu, krajem tih pedesetih godina prošlog stoljeća svirali smo po svatovima, društvenim domovima, perušalima i čijalima. Zanimao sam se tada i za tkanje, ali više sam gledao kako to rade naše starije mještanke, pa se još nisam sam upuštao u tkanje – rekao nam je Ilija.

Život ispunjen pjesmom, plesom, tamburom i tkanjem

Početkom sedamdesetih osnovali su tamburašku grupu,  a nekoliko godina kasnije u selu i Kulturno umjetničko društvo „Kolo“. Odaziv je bio veliki, ubrzo su dobili poziv za nastup na Vinkovačkim jesenima, zvali su ih  na druge folklorne susrete, godinama su plesali i svirali prije Domovinskog rata i za Hrvate u Njemačkoj. Za svoju izvornost i uvježbanost dobili su brojna priznanja.

– Kada je započeo rat, mnogi naši mještani su se uključili u obranu Hrvatske. Stari Grabovac je strašno stradao, a stradao je i dio naših nošnji. Nakon rata krenuli smo ispočetka. Nakon jedne izložbe rukotvorina,  da bi obnovili nošnje, odlučio sam tkati nove i na taj način i dalje čuvati naše narodno blago – rekao nam je Ilija.

Puno ih je do sada završeno u tkalačkoj radionici, tkali su, izrađivali suvenire istkanim na lanenom platnu, svilenim i zlatnim koncima. Vitalni Ilija ne posustaje, još zapjeva i zapleše s članovima KUD-a „Kolo“, dan mu je ispunjen od jutra, a kada želi malo predahnuti, prihvati se boja i kista i slika, slikarstvo je još jedna njegova ljubav.

Gospodinu Iliji želimo puno zdravlja i života.