Čuvari tradicije, obitelj Kovačević iz Jazavice – ljubav prema konjima, tamburi i bećarcima

Objavljeno: 31.08.2020 - 9:07 Piše: Željko Gašparović Pročitano: 1782 puta

Konji, tambure i pjesma oduvijek su dio tradicije obitelji Kovačević iz Jazavice. Prenosila se ova ljubav generacijama, i danas su zaljubljenici u konje, čuvari tradicije, vrijedni Slavonci kojima su konji nekada bili sve, kako kaže najstariji, Ivan Kovačević, hranili su obitelj, radili u polju, vukli kola na pričesti i vjenčanja.

Na imanju iznad naselja sada je nekoliko grla i ždrebadi, no bio je ovo samo povod za jednu drugu temu, za pjesmu i slavonski bećarac.

Navršilo se desetljeće kako je bećarac, vokalno instrumentalni napjev, pjesma vedrog ritma i metafore, kao nematerijalna hrvatska kulturna baština, zaštićen od strane UNESCO-a.

Bećarac je često na repertoaru Tamburaškog sastava „Ambar“, u kojem sviraju Dominik, sin, Sebastijan, koji je završio Glazbenu školu u Novskoj i uskoro će krenuti na Muzičku akademiju u Osijeku, odsjek tambure,  i mlađi sin Fabijan, osnovnoškolac koji zna ponekad zapjevati s njima

 – Bećaraci su pomalo bestidni, direktni, prepuni narodnih mudrosti, međusobnog podbadanja, ali su jedinstvena pjesma o životu slavonskog čovjeka – rekao je Dominik, dodajući kako se nitko ne bi trebao ljutiti ako se bećarac otpjeva u njihovoj blizini.  

Kako su Kovačevićevi zaljubljenici u vrane konje i tamburaši, zamolili smo da odaberu neke napjeve iz bećaraca koji se vezani za zaprežna kola te ormu i opremu za konje.

– U pjesmama se često spominju, rudo,  amovi, oglavine, kajasi, ulari, šarage, kandžija, praporci. Svi ti predmeti i riječi u bećarcu su metafora za nešto drugo – naglasio je Sebastijan, koji je izabrao nekoliko napjeva u kojim, a se isprepliću konji i spominje oprema.

 „Stala kuma na potegu, pa sve veli neću, a na kuma namiguje da se kola kreću“

„Curo moja metni mene na se / ako triba uzet ću kajase“

„Sjedi curo garava ti se neboj žerava, žeravi će mirni biti mi ćemo se poljubiti“

„Vrani konji vjetar prate, vangiri im noge mlate“
„Ej, riđane tugo moja, gdje su stara kola tvoja, i ornice, i plugovi i praporci i snjegovi“

„Upregnite u fijaker vrance, da obiđem svoje stare znance, da još vidim te salaše, da još čujem tamburaše, da još čujem tamburaše“

„Nema konja što su konji vrani, ni bećara što su graničari“, zahvaljujemo obitelji Kovačević.