Božić dočekivali na položajima – ispunjeni nadom u bolja vremena i mislima sa svojim obiteljima

Objavljeno: 23.12.2020 - 9:51 Piše/Foto: Ž.Ga. Pročitano: 1250 puta

Božić 1991. godine mnogi su hrvatski branitelji dočekali na prvim linijama obrane, u hladnoći božićne noći, u mislima sa svojim obiteljima.

Položaje nisu napuštali, s puno opreza u mraku su se izmjenjivali na straži, a na mnogim bojišnicama neprijatelj ih niti te Svete noći nije ostavio na miru, provocirajući ispaljujući granate i pucajući prema njihovim linijama.

U šumi iznad Starog Grabovca, na više punktova u obrani,  čuvajući položaje  prema neprijateljskim snagama bili su i hrvatski branitelji, pripadnici novljanske 125. brigade.

Hrabri i u vjeri, s puno ljubavi za svoje obitelji s kojima nisu mogli biti, uz svoje ratne prijatelje, ispunjeni  nadom u bolja vremena dočekali su božićno jutro. Na jednom od položaja bio je i Zvonimir Jež, iz Starog Grabovca.

– Danima smo bili na punktu, znali smo da dolazi  Božić,  nismo imali božićno drvce, pa smo samo grančice bora ukrasili onim što smo sami izradili ili stavili poneku praznu čahuru da svjetluca. Dan ranije smo ispekli i pečenicu. Kada smo je pekli, miris se mogao osjetiti posvuda, pečenica je bila  ukusna i nakon konzervi, prava blagdanska gozba – prisjetio se Zvonimir.

I molili su branitelji, „neka nas sve zajedno sačuva dragi Bog i neka nam da snage da obranimo svoje“.

I Badnjak i Božić 1992. godine, Zvonimir je  dočekao na položaju u šumi. I te su godine on i njegovi prijatelji  pekli pečenicu.

Kaže da se i nakon godina poslije rata, kada dolazi Božić sjeti tih teških dana, „ne može se to zaboraviti, pa sam sretan i ispunjen na svaki  Božić“, no Božić sada slavi sa svojom obitelji pored sebe.

Na Badnjak 1992. godine, Božić svima na položajima došao je čestitati Stjepan Vulić, zapovjednik 1. bojne 125. domobranske pukovnije Novska. Te je godine uspostavljena UNPA zona, provedeno je razgraničenje, no opasnost nije prestala, neprijateljske snage nisu odstupile.

Koliko je bilo opasno i da neprijatelj ne miruje govori i  ranjavanje, 7. veljače 1993. godine,  Mirka Humljana, izviđača 1. bojne, kojega su Srbi ranili u blizini Crkvišta, ali i ubojstvo u ožujku cijele obitelji Stjepana Grgića, zamjenika zapovjednika.

Stjepan je ubijen u obiteljskoj kući u Novskoj, sa suprugom i dvoje djece, ubili su ih srpski diverzanti.

Nakon tog tragičnog događaja i otmice dvojice šumara, Vladislava Haca i Tomislava Čikića, koji su kasnije razmijenjeni, pojačan je nadzor na svim punktovima.

Bilo je to vrijeme „niti rata niti mira“, sve do pobjedonosnih operacija Bljeska i Oluje, kada su se branitelji vratili u svoja naselja i posvetili se obnovi porušenih domova, slaveći nakon rata i prva božićna slavlja u miru i na svojemu.