Svi sveti: povijest i značenje ovog blagdana
Sutra obilježavamo blagdan Svih svetih, državni praznik i dan posvećen preminulima. Ovaj blagdan nastao je u 4. stoljeću, izvorno kao blagdan posvećen svim mučenicima, a do 8. stoljeća širi se na slavljenje svih svetaca (papa Grgur III. posvećuje kapelu u sv. Petru svim svetima). Papa Grgur IV. najzad ga proglašava zapovjednim blagdanom 835. godine.
Teološki, ovaj blagdan temelji se na konceptu općinstva svetih (lat. communio sanctorum), što je zajedništvo svih krštenih – živih i mrtvih – koji su ujedinjeni u Kristovu Tijelu. Unutar tog zajedništva razlikuju se tri glavne skupine: Crkva pobjednička (sveti u nebu), Crkva trpeća (duše u čistilištu) i Crkva vojujuća ili putujuća (vjernici na zemlji). Blagdan Svih svetih posebno slavi Crkvu pobjedničku – sve one koji su postigli vječno zajedništvo s Bogom.
Blagdan počiva na vjerovanju da su svi sveti, koji su zadobili nebesku slavu, uzori vjernicima na zemlji i posrednici kod Boga. Katolički nauk uči da svetci mole za ljude na zemlji i pomažu im svojim zagovorom. Može se reći da Svi sveti podsjećaju na eshatološki aspekt kršćanstva, isto kao i blagdan Krista Kralja.
Blagdan Svih svetih podsjeća na konačno Božje obećanje – da svi vjernici mogu sudjelovati u vječnoj slavi ukoliko slijede Kristov primjer i žive svetim životom. Papa Ivan Pavao II. naglašavao je “univerzalni poziv na svetost”, ističući da svaki kršćanin, bez obzira na svoj položaj u životu, može i treba težiti svetosti.
Ukratko, blagdan Svih svetih izražava teološku stvarnost zajedništva između neba i zemlje, te pruža ohrabrenje vjernicima u njihovom putu prema svetosti, istovremeno naglašavajući važnost zagovora svetaca i nade u konačno spasenje.