Supružnici Zdenka i Alojz Grden – humanitarci u dalekoj Tanzaniji

Jedna emisija koju su gledali na televiziji, o teškom životu i sudbini brojne djece u Tanzaniji, potaknula je supružnike Zdenku i Alojza Grden iz Novske da se upute u grad Songea, na krajnji jug te mnogoljudne zemlje, u sirotište za napuštenu djecu.

Javili su se udruzi „Kolajna ljubavi“, koja je osnovana s ciljem pomaganja najugroženijoj djeci Afrike. Ova udruga izgradila je sirotište u Songei, jednom od najsiromašnijih gradova u Tanzaniji. Gradnju je pokrenula Ivana Parlov, misionar laik iz Imotskog i koja u sirotištu stalno skrbi o pedesetak djece.

Veliki je broj napuštene djece Tanzanije koja trebaju pomoć, i na Ivanin poziv da tamo volontiraju supružnici Grden odmah su se odazvali. Željeli su pomagati i olakšati život djeci smještenoj u prihvatilištu.

– U Tanzaniju smo krenuli u rujnu 2011. godine. Umirovljenici smo oboje, i nismo se niti malo dvoumili kod donošenje odluke. Željeli smo pomagati djeci kojoj nedostaje roditeljska ljubav i čiji su roditelji umrli od raznih bolesti koje haraju Afrikom. Uputili smo se s nadom da možemo bar malo olakšati tešku svakodnevnicu djeci smještenoj u sirotištu, rekli su Grdenovi, predstavljajući svoj boravak u Africi na predavanju koje je organizirala Gradska knjižnici i čitaonica „Ante Jagar“.

U gradu Songeu, u humanitarnoj misiji pomaganja proboravili su puna tri mjeseca, s puno osjećanja za siromašne ispunivši svoju misiju i želju – baviti se u životu nekim dobrotvornim radom. Svoje dojmove i sjećanja podijelili su s publikom koja je s puno pozornosti pratila predavanje.

Inače, gospodin Alojz je strastveni planinar. Iako je imao želju vidjeti vrhove Kilimandžara na sjeveru Tanzanije, nije mu to pošlo za rukom. Bilo je previše posla u sirotištu i svako vrijeme posvećeno je djeci i uređenju boravišta. Ono i danas djeluje zahvaljujući dobrim i humanim misionarima i volonterima čija je jedina nagrada osmijesi na licu djece o kojoj vode brigu.