SJEĆANJE: Ivo Vrtarić – Kum, ratnik i umjetnik (1949. – 2012.)

Objavljeno: 15.07.2019 - 22:05 Piše: Željko Gašparović Pročitano: 538 puta

D.Tadijanović: Noć bez jablana
Večeras je srušen
Jablan, pored potoka.

Umrle su tvoje grane,
Viti jablane;
Nikad više nećeš
Lišćem šumiti.

Noć dohodi crnim korakom.
Jablan sniva mrtvim snom…

Ja sam žalostan, dragi Ivo, kume, konjaniče, jer si nas tužne okupio i u nevjerici gledamo tvoj otvoreni grob ovdje u njedrima drage Istre. Tadijanovićevi stihovi, što ih rekoh, odnose nam misli u tvoje i naše ishodište – djetinjstvo u Slavoniji. U Roždanik.

Tamo smo maštali i upijali mirise žitnih polja, djevojačkih skuta, rakijskih kazana, vinograda, hrastika i šljivika. Tamo smo zaspivali uz tambure i slušali konjski kas pod grmećim kolima što u povorci voze raspjevane svatove. Tamo smo stjecali prve žuljeve. Tamo si žudio da ti se dječački prsti susretnu sa vjetrom u grivi neobuzdanog žerava u galopu po nepreglednim pašnjacima Mokrog polja.

Cintor Svetoga Roka, našu dječju republiku punu slobode i nevinosti, napustio si uzjahavši ata koji te ponio u život bjesomučnim galopom. Dragi Ivo, staze kojima si prošao bile su pune opasnih prepona i teško je bilo ostajati u sedlu. Ufali smo se da će tvoja snaga preći i ovu zadnju pretešku preponu. Nažalost nisi je savladao.

Školovanje, hrvatsko proljeće, život slobodnog umjetnika, skućavanje u Motovunu, Domovinski rat, izazovi u oslobođenoj Domovini, glavni su međaši na tvom kratkom životnom putu.
Ostavio si nas, dragi Ivo, a da nismo prepričali uspomene da ih bolje zapamtimo. Ostavio si nas, a da nismo ništa dorekli jer smo mislili da ima vremena. Ostavljaš nam bol u srcima jer smo te izgubili, a volimo te. Fališ nam.

Ni vas dvojica, ministranti Ivo i Drago Jakubek, nerazdvojni tandem iz komšiluka, niste dospjeli dovršiti rasprave o mnogim temama od djetinjstva do tvog odlaska. Tako je valjda suđeno i dragom Bogu hvala, rekli bi naši stari. Ostaješ nam u srcima koja će ti reći našu želju: da nas dočekaš u cintoru na drugoj obali i da nastavimo gdje smo stali.

Dragi kume Ivo, sine zemlje ratara i bekrija, nisi nikad zaboravio prakticirati mudrost i iskrenost našeg bećarca. Često si puta umjesto pozdrava otpjevušio „O moj kume ubolo te june, bolje june nego krava kume“. Utješno! To je tvoja duhovita pomirljivost prema životnim nepogodama. Naučio si, nažalost, da uvijek može biti gore. Rek’o bi tada: dao Bog duranje i krenuo dalje.

Dragi naš Ivo, duboko suosjećamo sa tvojim najmilijima. Ne možemo ih utješit. Ostaje nam jedino molitva da te Svevišnji nagradi za tvoja dobra djela, da ti oprosti propuste i da svima olakša tešku bol zbog tvog preranog odlaska. Donijeli smo ti za uzglavlje busen zemlje s tvojih Bakula. To je prah tvojih predaka, pun topline kojom će te oni dočekati tamo u cintoru, u vječnosti. Tamo te čeka zagrljaj tvojih dragih roditelja.

Hvala ti na svemu! Neka ti bude laka ova hrvatska rodna gruda!

Motovunu, 16. srpnja 2012.

Oproštaj napisao i kod posljednjeg počivališta Ive Vrtarića Kuma govorio Mijo Gašparović.

Ivo Vrtarić Kum, rođen je u Roždaniku, preminuo je u 63. godini života, sahranjen je na starom groblju u Motovunu 16. srpnja 2012. godine. Novska, njegovi prijatelji i suradnici pamte njegov doprinos hrvatskoj kulturi, a njegovi suborci Ptica, Pišta, Foxy, Filip, Toza i Gašo, njegovu veliku ljubav prema svom kraju, Slavoniji i Hrvatskoj.

Početkom ratnih događanja Kum se uključio u obranu i dragovoljno došao braniti Novsku.

Osnovao je Ratni press centar Operativne grupe Posavina, a u teškim ratnim vremenima osniva i konjičku satniju za izvlačenje ranjenika s brdskih prostora Novske. Autor je više ratnih plakata koji su ušli u antologiju najljepših hrvatskih ratnih plakata.