Priprema površina u blizini Novljanskog jezera za podizanje mlade šume, sadnjom sadnica autohtonih vrsta drveća

S obzirom na aktivnosti Hrvatskih šuma, šumarije Novska vezano uz radove u blizini Novljanskog jezera, izvještavamo građane Grada Novske i cijelu javnost da se tokom 2021. godine planiraju izvršiti radovi ‘konverzije šumskih sastojina’, koji su započeli sječom na površinama koje su za to predviđene.

Konverzija šuma je stručni termin koji podrazumijeva uklanjanje degradirane sastojine ili šumske kulture i podizanje ‘nove’ mješovite sastojine sa autohtonim vrstama, poboljšanih općekorisnih funkcija. U ovom slučaju, radi se o odjelima u kojima je od vrsta drveća značajno zastupljena obična smreka i bijeli bor. Ti odjeli, što laici nazivaju ‘borovima’, hodajući od jezera prema Marjanović točku, gledajući s desne strane predstavljaju šumske kulture obične smreke ili bijelog bora, što znači da su umjetno podignute sadnjom sadnica (za razliku od većine ostalih šumskih površina na području gospodarske jedinice Novsko Brdo, što je posebna tematika).

Radovi konverzije šuma u ovom slučaju uključuju sječu svih postojećih stabala u odabranim odsjecima, čišćenje kompletne površine od korova, rahljenje tla, zatim sjetva ili sadnja sadnog materijala nove odabrane vrste drveća, njega pomlatka i mladica novo podignute šume te svi daljnji stručni radovi prema znanosti uzgajanja šuma. Napominje se kako su svi ovi radovi propisani Osnovom gospodarenja za gospodarsku jedinicu Novsko Brdo, izrađenoj 2018. godine, odobrenoj od strane Ministarstva poljoprivrede, po svim pravilima struke i Zakonu o šumama.

Isto tako, ovi radovi su u planu i za potporu EU sredstava, kroz Mjeru 8 Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske, koja je u provedbi. Cilj natječaja je dodjela bespovratnih sredstava za prevođenje degradiranih šumskih sastojina, šumskih sastojina narušene strukture po vrstama drveća i šumskih kultura u mješovite sastojine autohtonih vrsta drveća visokog uzgojnog oblika.

Zašto baš ove površine?

Svaka šuma sastavljena od živih jedinki – stabala – koja imaju svoj životni vijek kao i sva živa bića, što znači da se rađaju, rastu, razmnožavaju se i umiru. U normalnim okolnostima, svaki dio šume (odsjek) u jednom trenutku dolazi do svoje zrelosti, jer je nastao prije 80, 100, 140 godina. To znači da pojedina stabla u šumi gube svoju fiziološku mogućnost preživljavanja (stare), te ih je potrebno uklanjati iz sastojine, a istovremeno je potrebno stvarati prostor za mlada stabla.

U ovome slučaju, postojeći odjeli uglavnom obične smreke, za razliku od većine ostalih odjela u GJ Novsko Brdo,  umjetno su podignute sastojine krajem 60-tih i 70-tih godina prošlog stoljeća uzvodno uz nizinu potoka Novljančica. Na cijelom tome području, od površine samog jezera, do Marjanović točka bile su ‘gole’ poljoprivredne površine koje su se obrađivale, a postojalo je i nekoliko obiteljskih kuća i poljoprivrednih objekata duž postojeće ceste (vidljivo na ortofoto snimkama iz 1968. godine).

Uslijed hidrotehničkih zahvata izgradnje brane i stvaranja umjetnog akumulacijskog jezera, privatna zemljišta su nacionalizirana te su na tim poljoprivrednim površinama podignute kulture većinom obične smreke i bijelog bora. Kulturama smreke kao vrstom drveća u Republici Hrvatskoj gospodari se u ophodnji od 80 godina, što znači da u 80-toj godini starosti dostižu točku svoje ekonomsko-biološke zrelosti te se sastojina ‘zamjenjuje’ novom, mladom, kao što smo prethodno spomenuli. Ove kulture u Novskoj starosti su 50-60 godina. U ovom slučaju nesretna okolnost i glavni razlog da se ide u radove konverzije je bolest i propadanje obične smreke (glavni uzročnik je kukac smrekov potkornjak), koje je značajno zahvatilo smreku kao vrstu u cijeloj Hrvatskoj. 

Umjetno podignute (kulture) smreke poput ove, slabije su stabilnosti i otpornosti u odnosu na autohtone prirodne šume npr. u Gorskom Kotaru. Smrekov potkornjak zadnjih 10-tak godina značajno se pojavio na kulturama smreka u G.J. Novsko Brdo te čini veliku štetu koja je nepovratna. Svake godine bilježi se novi broj osušenih stabala te bi dugoročnan ishod bio sigurno odumiranje gotovo svih stabala – prirodnim putem, koje je gotovo nemoguće spriječiti. U tome periodu, stabla osim ekonomskog propadanja, smanjivanja korisnih rekreativnih i turističkih funkcija, predstavljaju i opasnost za pješake. Radovima konverzije, podići će se nove, mlade sastojine autohtonih vrsta drveća koje će osigurati i zdravstvenu i turističku funkciju i zasigurno ostaviti prirodni spomenik mladim generacijama. Upravo iz toga razloga, ovi radovi su prihvatljivi za praćenje i financiranje putem EU fondova.