Osvrt na film: Oppenheimer

U subotu smo u novljanskom kinu imali priliku pogledati novi film Christophera Nolana, biografiju oca atomske bombe J. Roberta Oppenheimera. Film se u svom izvornom IMAX obliku može pogledati jedino u Zagrebu, premda nije jasno zašto je Nolan inzistirao na tom skupom formatu pošto se glavnina radnje odvija u kancelarijama. Pretpostavljamo da se prilikom snimanja akcijskih blockbustera The Dark Knight, Inception i Dunkirk odviše navikao na IMAX kamere pa se više nije mogao vratiti na staro.

Oppenheimer traje puna tri sata tijekom kojih film istražuje niz kompleksnih tema. Radnja je, tipično za Nolana, kronološki rasječena u tri vremenske crte – rani dani na sveučilištu, rad na atomskoj bombi i na koncu političke posljedice u hladnoratovskom razdoblju. Ova treća fabula je nešto što će većinu gledatelja uhvatiti nespremne, budući da reklame za film donekle skrivaju taj aspekt filma. Bitno je za napomenuti da ovo nije film “s puno eksplozija”, već tempirana studija kompleksnog čovjeka. To je na koncu najveća vrlina filma, ali i najveća mana.

Zašto vrlina, a zašto mana? Film se hvata u koštac s teškim temama političkog progona komunista, moralne odgovornosti za Hirošimu te Oppenheimerovog osobnog egoizma. Ulogu antagonista preuzima manipulativni Lewis Strauss, kojeg tumači Robert Downey Jr. (poznatiji gledateljima kao popularni Iron Man). Usprkos očekivanjima, finale filma nije bacanje atomske bombe, već zasjedanja raznih odbora te politički pad Lewisa Straussa. U stvari, bacanje bombe za Hirošimu se u filmu uopće ne prikaže.

Premda je zanimljivo i pohvalno da Hollywood proizvede trosatnu dramu o politici, pogotovo u razdoblju naizgled beskonačnog superherojskog šunda, moramo primijetiti da je Nolanov talent ovdje potraćen. Poput korištenja IMAX kamera za film koji će 99% ljudi pogledati u običnom kinu ili na televizoru, Nolanovo umijeće stvaranja eksplozivnog i napetog spektakla poput filmova Interstellar i Tenet djeluje neiskorišteno u ovoj biografskoj drami. Scenarij bi, bez puno izmjena, mogao režirati praktički bilo koji drugi redatelj. Jedini podsjetnik gledateljima da je ovo Nolanov film daje preglasna glazba koja udara tijekom političkih saslušanja, i naravno scena pokusa Trinity koja odiše klasičnim Nolanovim stilom.

Sve u svemu, film je zanimljiv pregled moralnih dvojbi, političkih igara i neobičnog života tvorca atomske bombe. Svakako je vrhunski snimljen, a scenarij je pun britkog dijaloga te na mahove izrazito duhovit. Doduše, šteta je što nismo doznali više o izradi same bombe, te što nismo vidjeli Hirošimu. Kažu da treba biti oprezan što želiš, jer bi se moglo ostvariti. Dočekali smo najzad holivudski film s manje “glupih eksplozija” – a film je o čovjeku koji je uzrokovao dvije najveće ratne eksplozije u povijesti planeta. Bez obzira na ove opaske, ipak preporučujemo ovaj zanimljiv portret kompleksnog čovjeka. Film će se ponovo prikazati u novljanskom kinu 12. i 13. kolovoza u 20 sati.