Novska iz perspektive ogrca

Novljanski ogrc svakako bi se iznenadio da vidi kako njegov kraj izgleda danas. U staro vrijeme, prije oko petnaest milijuna godina, cijela je kontinentalna Hrvatska bila pod morem. Moslavačka gora bila je otok, a područje današnje Novske tvorilo je kakav koraljni greben. S vremenom, Panonsko se more počelo smanjivati, te postepeno pretvarati u mrežu močvara i plićaka. Tada, prije oko pet milijuna godina, novljanski ogrc postaje glavni stanovnik ovih krajeva. Ostaci Panonskog mora nudili su obilje i sigurnost malome školjkašu, a susjedi su mu bile razne ribe, školjke i puževi. U pontskom razdoblju formirala se pri dnu nafta, kao proizvod taloženja milijardi mikroorganizama i sitnih životinja. Da je naš ogrc danas živ, ne bi se iznenadio brojnim naftnim bušotinama na ovome području.

Novljanskog ogrca, službenog naziva Viviparus novskaensis, otkriva Karl A. Penecke 1886. godine. Imenuje ga po mjestu pronalaska, a maleni školjkaš ubrzo postaje svojevrsni zaštitni znak grada. Da ogrc ima priliku vidjeti sadašnji izgled Novske, sigurno bi mu laskala fontana na glavnom trgu, koja nosi njegov lik. Imao bi i priliku za likovanje pred prijateljima, jer njegovi rođaci Unio novskaensis i Melanopsis novskaensis, premda oboje žitelji ovoga kraja, nisu dobili takvu čast. Doduše, te su vrste fosilnih školjkaša i puževa otkrivene nešto kasnije. Puža roda Melanopsis pronalazi Spiridon Brusina 1897. godine, ali tek mu paleontolog Wilhelm Wenz dodjeljuje dodatak novskaensis 1930. godine, po mjestu pronalaska.

Zadnji ostaci Panonskog mora isušuju se prije oko 1,8 milijuna godina, te konačno nastaje kopno kakvo poznajemo. Novljanski ogrc tada nestaje iz Zemljine povijesti, ali mi ćemo ga se ipak rado prisjetiti, pogotovo sunčanih dana uz sjaj vode njegove osobne fontane.