Novljanska šukunbaka podijelila svoju priču

“U ono doba, išla sam za Križevo u Grabovac. Tamo je bio on, svirao je bas, a on je doma svojima bio rekao ‘Večeras ću si naći curu‘. I tako je on svirao, a kad sam došla ja, krenuo je samnom plesati“, prisjetila se baka Kata svoga pokojnog muža, Franje. Bili su u braku skoro 45 godina, dok Franjo nije preminuo u snu 1996. godine.

Katarina Šagovac (rođ. Peić) nedavno je postala šukunbaka. Donosimo poseban intervju, u kojem smo postavili pitanja vezana uz njenu dob, iskustvo, ali i savjete koje ima za mlađe generacije. Rođena 3. studenog 1933. godine u Brestači, doživjela je četiri države i proživjela dva velika rata. Kada su ljudi sletjeli na Mjesec, imala je 36 godina.

“Zbog neimaštine, prvi vjenčani prsten bio nam je izrezan od starog dinara. S vremenom, Franjo je ipak uspio kupiti zlatno prstenje, te me lijepo iznenadio. On bi dao sve za mene, jako me volio i poštivao.”

Kata i Franjo imali su tri kćeri, devetero unučadi, te devetnaest praunučadi. A prije nekoliko tjedana, rodilo se i prvo šukununuče. Upitali smo Katu, koja je tajna njene dugovječnosti.

“Nisam se nikad s nikim u životu svađala. Nije me nitko ikada udario, a ni do dan-danas, mislim da se nitko na mene ne ljuti. U ono vrijeme život je bio težak, ali i zanimljiv. Svi smo si međusobno pomagali, susjedi bi išli jedni kod drugih pomagati u polju, a pravile bi se i fešte. Danas mi se čini kao da se nitko više ne poznaje.”

Prije automobila, sredstvo prijevoza bio im je bicikl. Kata je napomenula da je Franjo došao i do penzije – upravo biciklom. Tek zadnjih trinaest godina braka posjedovali su auto, koji je Franjo gorljivo čuvao i održavao. Tada smo upitali Katu, kakve navike i “male rituale” svakodnevno drži.

“Doručak svaki dan – a to je bijela kava, mlijeko i kava, te malo kruha. Pušila cigarete nisam nikada, a nisam niti taknula alkohol. Bili su lijepi plesovi u hotelu Knopp, i zabave, ali rano sam imala dijete pa nismo imali puno vremena za takve stvari.”

Za kraj, šukunbaka smatra da je najbitnije u životu biti skroman, i zahvalan na onome što imaš.

“Budite dobri, vrijedni i pametni. A kad sretnete starije na ulici, pozdravite!”