Novljanka Jasna Popović Poje objavila novu zbirku stihopriča

„Živim dok pišem, dok pišem živim“ – riječima kojima najbolje opisuje svoj književni put, novljanska umirovljena učiteljica i književnica Jasna Popović Poje još jednom potvrđuje koliko je pisana riječ neizostavan dio njezina života.

Prije više od trideset godina objavila je svoju prvu knjigu Ljetna nostalgija jedne učiteljice, a danas iza sebe ima bogat i raznovrstan književni opus. I dalje neumorno stvara, pa je tako 2024. godine u vlastitoj nakladi objavila zbirku stihopriča U stolici za ljuljanje s okvirom od breze, dok ovih dana iz tiska izlazi i nova zbirka stihopriča – Snježna kugla (nakladnik Redak d.o.o. Split).

Radi se o malim, zanimljivim, autobiografskim pričama u stihovima koje autorica oblikuje jednostavnim, toplim, ponekad duhovitim, a uvijek pripovjednim i svakodnevnim jezikom. Upravo zbog tog spoja pripovjednog i poetskog, njezine pjesme često stoje na granici poezije i proze, a nazivaju ih i ispovjednom poezijom ili prozom u poetskoj formi.

Njezini radovi nisu ostali nezapaženi ni izvan granica Hrvatske – nekoliko ih je nagrađeno na međunarodnim natječajima i objavljeno u književnim časopisima, zbornicima i zbirkama. Najnovije dvije pohvale s visokim ocjenama stigle su upravo s međunarodnog natječaja Gradovi od stihova: Najljepše ljeto, u organizaciji portala Pisci i književnost.

Iz nove zbirke Snježna kugla donosimo pjesmu Kartolina za moju Iris:

KARTOLINA ZA MOJU IRIS

Iris, ovo ljeto neću u Split. Sćeta.

Neću s tobom šetati skalama Firula

niti sunčati se na pržini Bačvica,

igrati s tobom picigin s balunom

i gledati zalaske sunca uz kliktaj galeba.

Namisto toga, dođi ti, Iriška, u moj grad.

Grad vlakova i svjetiljaka, ferata i laterni,

(i tu je nekada bilo more pa presušilo)

u moje malo misto koje je najljepše u predvečerje

kada s bijelih fasada kaplju zlatni cekini,

a kesteni se u šumama oko jezera

okreću prema Mjesecu.

Napravit ćemo đir mojom Kolodvorskom

tražeći na nebu dugu koja se skriva u tvom imenu,

a na šentadi u đardinu kraj fontane ćemo

čistiti i isti vruće pečene marune.

Sićaš se, kao nekada ispred naše skule.

(samo Novska ima takav kesten)

Iris, Ire, moja galebice, ovo ljeto

neću doći k tebi u Split.

Ostat ću u svom gradu ogrca i berde

nasukana u žitu punom makova.

(i tu je nekada bilo more pa presušilo)

                                                                                             Tvoja Novljanka

                                                                                   (Iz zbirke Snježna kugla, kolovoz 2025.)

Život i stvaralaštvo Jasne Popović Poje pokazuju kako književnost može biti i osobna kronika i topla poruka drugima, a njezini stihovi ostaju trajna kartolina – i za njezin rodni kraj i za sve koji ih čitaju!