Novljanin istrčao sto kilometara: “Kad noge ne mogu, srce me pogura dalje!”

U Slavonskom Brodu održalo se protekle subote ekipno i pojedinačno prvenstvo Hrvatske u cestovnom trčanju na 50 kilometara i 100 kilometara – a na ovom teškom izazovu sudjelovali su i Novljani. U kategoriji od 50 kilometara nastupio je Zvonko Bijelić, a u kategoriji od 100 kilometara Dejan Šoufek, koji je dovršio ovo zahtjevno trčanje u 11 sati i 39 minuta. Upitali smo ga za dojmove s utrke.

“Trčanje je prije nekoliko godina postalo dio mog života. Izgubio sam brata pa sam htio negdje ispuhati taj bijes i ljutnju, te je trčanje postalo slatka obveza koju rado izvršavam”, poručio nam je Dejan.

“Upoznao sam puno divnih i zanimljivih ljudi s kojima volim otići na trčanje. Prijatelji trkači znaju i razumiju koja je to ljubav, kad jednom zavoliš to ne prestaje samo tako. Iako, zbog raznih obaveza i zdravstvenih problema kojih sam imao u zadnjih godinu dana nisam imao vremena, a u nekim fazama ni volje, da se pokrenem. Ali kada nakon dugo vremena ponovo obuješ najdraže tenisice za trčanje taj super osjećaj vrati se u sekundi i kao da se ta pauza nikada nije ni desila.”

Dejan nam je pojasnio kako nije bilo baš puno vremena za treniranje jer se kasno odlučio na sudjelovanje, ali su mu noćna i ranojutarnja trčanja novljanskim ulicama pomogle, a Moslavačka gora, Zmajevac i memorijalna utrka pomogli su mu da se vrati u formu.

“Nisam imao neka prevelika očekivanja, s obzirom na pripreme s kojima sam kasnio nekoliko mjeseci, ali i zdravstvenih tegoba koje su se pojavile nekoliko dana prije utrke – jedino sam želio pokušati barem istrčati utrku u zadanom limitu od 13 sati.”

Opisao nam je kako je započeo utrku u dobrom ali nažalost malo prebrzom tempu koji ga je kasnije donekle usporio. Nakon pet kilometara osjetio je jake bolove i razmišljao o odustajanju.

“Nisam mislio da ću uspjeti završiti utrku, ali uspješno sam ju istrčao kao i svake godine. Glava je uvjek okidač za uspjeh. Bol me pratila 95 km, ali okružen si trkačima koji zrače pozitivom, koji bodre jedan drugoga kad je najteže, koji te dignu i daju ti snagu za dalje”, poručuje Dejan.

“Sretan sam što me moj UTR Nexe Team iz Našica na čelu sa g. Tomislavom Galom prati u stopu u mojim ludarijama i daje mi veliku podršku, a mogu reći da sam ove godine imao – usudio bi se reći i najbolju logistiku, koja nije samo o meni brinula već i o drugima, stoga im veliko hvala jer su i oni jako pridonijeli i pomogli mi da istrčim usprkos svim poteškoćama.”

“Posebne pohvale mojem supportu Martini Jozanović koja me prati godinama u mojim pothvatima i, kada mi je najteže, na utrci od 100 km obuje tenisice i bude mi podrška na stazi. Hvala i mom sponzoru MMM Vukelić na opremi, hvala i svima na velikoj podršci, od srca im hvala jer svaka lijepa riječ, kad netko vjeruje u tebe, stvarno jako puno znači.”

“Svaki svoj istrčani kilometar posvećujem svom bratu, tati i mami koji nažalost nisu više tu uz mene i to mi dodatno daje snagu te kad noge i glava ponekad ne mogu, srce je tu koje pogura još jače. Neću odustati, idem dalje! Koja je nova trkačka avantura još ne znam, svašta bi se moglo iskombinirati u ovoj godini, ali Polojskoj stotki na godinu se vraćam sigurno. I slobodno mi se priključite kad me vidite da trčkaram ulicama našega grada. Posebno bih htio naglasiti da je naš Novljanin Zvonko Bijelić iz AK Gradiška uspješno istrčao 50 km u odličnom vremenu.”

Čestitamo obojici trkača i želimo im sve najbolje u nadolazećim izazovima!