Ivan Šokčić postao prvi Novljanin u povijesti s Ironman titulom: “Imao sam zašto gurati dalje”

Kad je u austrijskom Klagenfurtu prošao cilj utrke, Ivan Šokčić iz Novske znao je da nije samo završio još jedan sportski izazov. Završio je Ironman — legendarno natjecanje u kojem je tijekom jednog dana potrebno odraditi 3,8 km plivanja, 180 km bicikla i 42,2 km trčanja. Bez pauze. Bez predaha. S glavom i srcem.

Za Ivana, to je značilo više od 15 sati i 30 minuta borbe s vlastitim tijelom i glavom na temperaturi od 33 stupnja u društvu tisuća natjecatelja, od kojih mnogi odustaju, a neki i završe na medicinskoj pomoći.

Uspio je. I time postao prvi Novljanin u povijesti koji je završio Ironman, jedan od najmlađih Hrvata ikad kojima je to uspjelo i dio rijetke skupine od tek stotinjak Hrvata koji su prošli kroz ovaj brutalni izazov.

“Utrka te testira nonstop. I fizički i mentalno. Nakon 10 sati više nije stvar u snazi mišića, pluća… tada ostaje samo glava i srce. A ja sam imao zašto gurati dalje,” rekao je Ivan.

Teško je povjerovati da je još prije godinu dana ovaj 25-godišnjak bez ozbiljne triatlonske pozadine s unajmljenim biciklom i samo dva plivačka treninga, nastupio na polu-Ironmanu u Poreču. Završio ga je s 1,9 km plivanja, 90 km bicikla i 21 km trčanja — i odlučio da ide na puno veći izazov.

Slijedili su mjeseci zahtjevnih treninga, koje je usklađivao s poslom u obiteljskoj pilani, vožnjom kamiona, viljuškara i svakodnevnim obvezama. A onda je došla ozljeda koljena, zbog koje je dva mjeseca prije utrke morao potpuno pauzirati trčanje.

“Nisam želio odustati. Znao sam da će bol doći, da će biti kriza. Ali za ovakav izazov moraš imati svoj ‘zašto’. Kad je teško, kad više ne možeš — sjetiš se tog ‘zašto’, i ideš dalje,” ispričao je Ivan.

I doista, Ironman je utrka koja ne prašta. Tijekom dana natjecatelji izgube između 2 i 5 litara znoja, unatoč stalnoj hidraciji i potroše od 8.000 do 10.000 kalorija.

“Cijeli dan si u pokretu. Nemaš stanku. Bicikl pa trčanje, pa opet… Kad krene maratonska dionica, nakon više od 10 sati, svaki korak boli. Noge su ti kao olovo. Ali onda dođe publika, vidiš cilj i znaš da moraš završiti,” priča Ivan.

Statistika je neumoljiva: na svakoj utrci, među 2500 do 3000 sudionika, njih 50 do 100 završava na medicinskoj pomoći. Neki završe na infuziji odmah nakon cilja, iscrpljeni do krajnjih granica. Mnogi odustaju. A oni koji završe — na kraju hodaju (ili puze) prema cilju, često uz pomoć publike.

“Ja sam išao bez nekih velikih očekivanja — želio sam samo završiti. Do zadnjih kilometara nisam znao hoću li uspjeti. Ali u zadnjim metrima… to je nešto što ne možeš opisati riječima,” skromno kaže Ivan.

Utrka u Klagenfurtu može trajati i do 17 sati, a nema garancije da ćeš je završiti. Manje od 0.01 % svjetske populacije ikada završi Ironman.

Među njima je sada i mladić Ivan Šokčić iz Novske.

“Sad kad sam prošao ovo, znam da mogu i bolje. I da se vraćam opet,” poručio je Ivan za kraj.