Istovremeno volimo i ne volimo snijeg!

Jučer navečer počelo je sniježiti, a danas ujutro Novljane je dočekao pokriveni grad. Svima nam je lijepo vidjeti ovaj blještavi zimski ogrtač, sve dok ne shvatimo da treba na brzinu očistiti auto. Skliske ceste usporavaju promet, a istovremeno nam prsti i uši zebu od hladnoće. Zanimljiva je pojava da toliko priželjkujemo snijeg, a kada se desi onda se ubrzo žalimo. No ipak je to neko mekano prigovaranje – nalik na zamjerke koje iznesemo obitelji i prijateljima oko neke njihove specifičnosti, bez stvarnih negativnih emocija. Ipak volimo snijeg.

Ali zašto ne padne na Božić! Vječna je frustracija zadnjih godina nedostatak božićnog snijega, a dodatnu ljubomoru svakako će uzrokovati činjenica da su pravoslavci ipak dobili ovu poželjnu pogodnost – naime, jučer se slavio Božić po julijanskom kalendaru. Usprkos ljubomori oko snijega, ovim putem i njima želimo čestitati sretan Božić i poželjeti sve najbolje u blagdanskom razdoblju.

Dodatan prigovor koji svi imamo oko snijega nastaje dan-dva kasnije, kada se snijeg počne pretvarati u “bljuzgu” koja nam uništava obuću i stvara lokve nalik na velika američka jezera, kod kojih prvo moramo zastati na sekundu da procijenimo najbolji smjer obilaska. Snijeg se potom ruši s krovova kuća, što prijeti našim šeširima i kapama te donosi novo značenje stihovima “Snijeg svud pada”. Uza sve to, i dalje nije jasno trebamo li koristiti kišobrane protiv snijega ili se jednostavno zabundati i ići bez kišobrana, čime riskiramo da nas snijeg pokrije i pretvori u snjegovića. Bez obzira na sve ove (simpatične) frustracije, ipak na koncu volimo snijeg. Ali najviše ga volimo kad smo doma.