Hrabrost i ponos, ali tihi u svojim sjećanjima na poginule suborce iz Brestače

Početak listopada 1991. godine bio je posebno težak za hrvatske branitelje u obrani Novske. Nakon prvih poginulih Novljana, pripadnika policije i 62. samostalnoga bataljuna Novska tijekom rujna u Rajiću i Čovcu, u raketiranju središta grada 4. listopada, dva dana kasnije i u naselju Voćarica, stradavaju Darko Gudac, Drago Franković, Zdravko Grubić i Josip Kozić iz Brestače.

Bili su u liniji obrane, odupirući se silini neprijateljskog napada, no sudbina je bila teška, smrtno stradavaju Drago, Zdravko i Josip, a Darko biva teško ranjen, a od zadobivenih rana preminuo je nekoliko dana kasnije.

Od minobacačkih granata i tenkovski projektila u borbi bivaju ranjeni Marijan Čidić, Dragan i Milan Pavlić, koji, iako ranjen, pomaže zbrinuti suborce, pomoći drugima ranjenima, Tomi Markiću, Zdenku Radmaniću, Josipu Janošu i Zlatku Kušeru. Jednog po jednog je uvukao u vozilo i sve ih prevezao prema Novskoj, gdje su primili prvu liječničku pomoć.

Kasnije su se nakon oporavka u bolnici ponovno uključili u obranu dok sva okupirana područja nisu oslobođena, a danas na mjestu pogibije suboraca, gdje je podignuta Spomen ploča njima u slavu, svake godine 6. listopada dolaze zapaliti svijeće i pomoliti se za njihove duše.

Hrabrost i ponos, bol za izgubljenim prijateljima, ali tihi u svojim sjećanjima.