Domovinski rat: Krvavi Uskrs

Širenje teritorija tzv. SAO Krajine ponovno su pokušali izvesti pobunjeni Srbi 28. ožujka 1991. na Plitvicama. Oko 70 pripadnika milicije tzv. SAO Krajine, predvođene Milanom Martićem iz Knina, stigla je na Plitvice gdje su zauzeli Policijsku stanicu i hotel Nacionalnog parka. Kao službeni razlog navodi se sprječavanje protesta radnika Nacionalnog parka Plitvice protiv pripajanja parka tzv. SAO Krajini.

Nakon propalih pregovora, 31. ožujka u jutarnjim satima, poslani su pripadnici specijalne policije Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) kako bi uhitili i razoružali pobunjene Srbe. Došlo je do oružanih sukoba u kojima je ranjeno 8 hrvatskih policajaca, a jedan od njih, Josip Jović, preminuo je toga dana od posljedica ranjavanja. Pobunjenička strana imala je također jednog poginulog pripadnika, a uhićeno je 18 osoba. Među njima je bio i Goran Hadžić, predsjednik SDS-a u istočnoj Slavoniji i kasnije ratni zločinac u Vukovaru. Nakon uspješno provedene akcije, hrvatska policija ponovno je uspostavila nadzor nad Policijskom postajom u Plitvicama, a specijalna policija se povukla u Zagreb i Karlovac. Jugoslavenska narodna armija je i ovoga puta intervenirala kao u Pakracu ranije te je postavila „tampon zonu“ između hrvatske policije i pobunjenih hrvatskih Srba.

Kako je toga dana bio Uskrs za katoličke vjernike, ovaj je događaj ostao zapamćen kao „Krvavi Uskrs“. Danas je Josip Jović u javnosti poznat kao prva žrtva Domovinskog rata, ali zbog kasnijih događanja nije bio ni posljednja.

Ova sukob kao i “Pakračka kriza” označili su nepopustljivu politiku hrvatskog vodstva prema tzv. SAO Krajini i JNA. S druge strane, vođe pobunjenih Srba u Kninu, generalštab JNA i predsjednik Srbije, Slobodan Milošević, zaključili kako se njihovi politički ciljevi mogu ostvariti jedino direktnom vojnom intervencijom koja će zahvatiti i Novsku.