RAZGOVOR: Josip Fabijanić – “utrka NovskaRUN je ponovila uspjeh od prošle godine i značajno dignula ljestvicu”

Objavljeno: 20.08.2019 - 16:11 Piše: Luka Selenić Pročitano: 1135 puta

NovskaRUN je ponovio uspjeh od prošle godine i značajno podignuo ljestvicu na svim statističkim nivoima, kako natjecateljskim, tako i organizacijskim. Josipe, kako su tekle pripreme, koliko dugo traju?

Tako je! Ljestvica je značajno podignuta i bit će velika borba da dostignemo sami sebe sljedeće godine. Posla je bilo preko glave. Ove godine smo imali veliki blagoslov jer preko našeg projekta “Centar za mlade”, dio sredstava je bio osiguran za utrku, no ni taj “dio” nije bio dovoljan ako smo mislili ići na 300+ natjecatelja. Šest mjeseci prije utrke krenuli smo s poslom, upitima i molbama za donacije, pokrenuli priču i marketing koji se uglavnom odvijao na društvenim mrežama, gdje je vrlo veliki broj ljudi također sudjelovao. Magazin “Trčanje” je tu također odigrao veliku igru jer se naša utrka nalazi na njihovom vodiču najboljih utrka u Hrvatskoj, preko njih pregovaramo uglavnom sa velikim pokroviteljima koji onda na neki način sudjeluju tako da popune startni paket natjecatelja ili nagradama za najbrže.

NovskaRUN se i ove godine trčao sa humanitarnim karakterom?

Kao i prošle godine, odlučili smo da ćemo i ove imati humanitarni karakter te smo ga ponovno posvetili našim Kolibrićima. Prošle godine smo skupljali novac kroz kotizacije, a ove godine smo stavili kutiju za donacije. Ana Alapić, predsjednica Udruge, dobila je čast podijeliti nagrade. Na ovaj način podižemo svijest građana da postoje i oni ljudi među nama, koji nemaju sreću da dišu punim plućima, već im je za to potreban uređaj, koji ne mogu potrčati šumskom stazom (ili potrčati uopće) i radovati se nekakvim malim stvarima koje mi uzimamo zdravo za gotovo. Teško je gledati osobu prikovanu za krevet i spojenu na 3-4 uređaja i znati da će tako provesti cijeli život.

Velika je razlika u broju natjecatelja prošle godine i ove godine. Kako Vam je to pošlo za rukom?

Prve godine smo imali 100 natjecatelja, druge godine oko 150, treće oko 220 i četvrte nešto manje jer smo se kasno sjetili da bi je ponovno mogli održati. Ove godine smo zaokrenuli strategiju. Ranije smo krenuli sa pripremama, ali imali smo još jedno tajno oružje. Dobar savjet nam je dao g. Mario Čelan iz Simore, a to je da napravimo jednu utrku u kojoj će se moći natjecati svi, bez obzira na dob i fizičke (ne)mogućnosti. Mi smo imali samo utrke na 9 i na 16km, a to su već udaljenosti koje ne mogu svi istrčati. Trebalo je ljudima dati nešto u čemu mogu sudjelovati – i to je bilo to. Čisti okidač za prijave. Isprva su se prijave sramežljivo popunjavale, no onda je u posljednjih tjedan dana sve izmaknulo kontroli. Razlog tome je i datum održavanja utrke što nam je bilo jasno od samog početka. Ljeto je još, ljudi su na godišnjem i ni sami nisu sigurni gdje će biti u datom trenutku. Staza oko jezera je naša i dalje najposjećenija staza i na nju je išao najveći broj natjecatelja. Lijepa je, sređena i može podnijeti veliki broj natjecatelja.

Spartana je Vaša najveća staza. Zašto ste mijenjali trasu utrke?

Prošlogodišnja staza je bila nešto za čime pati većina klubova koji su željni dobrog i kvalitetnog trčanja. Popularno zvani “single trail” ili “singlić” u dužini skoro 7km prekrasne šume, uske zemljane podloge za trčanje, potočić, za one koji vole takvu vrste avanture – nešto nenadmašno. Hrvatske šume su zaslužne zašto više njom ne trčimo i ne vozimo bicikle. Sad je neprepoznatljiva. Od početka smo se s time borili. Tjedan dana prije utrke smo uvijek bili u radovima. Nas 5-6 se zaleti, počisti ju, pokosi, označi kako bi se mogla održati utrka, ali i kako bi se svi mogli njome koristiti. Na kraju krajeva, njome je išao dio trase planinarske staze “Bljesak”. Mi je sredimo, sljedeći dan dobijemo dojavu da je drvo prepiljeno i palo je duž cijele staze i onda ponovno s motorkom gore, pokrči i tako u krug. Onda su narušili prirodan tok potoka koji vodi od izvora pa su nam mostovi propali na tom drugom dijelu staze. Možemo slobodno reći da smo izgubili živce i odlučili stazu za 16km prebaciti na planinarsku stazu “Bljesak”, odnosno dionicu preko “Crkvišta” i Puić brda. Udaljenost je skoro pa identična, no ova je dionica mnogo zahtjevnija i teža od prijašnje zbog dosta velikog uspona koji se akumulira kroz mnoge uzbrdice. No, iako zahtjevnije, nije toliko atraktivna kao prijašnja jer je staza samo kroz nekakva 4km zemljane podloge i prekrasne šume, a ostalo se trči većinom po makadamu, doduše kroz šumu. Bilo je mnogo pozitivnih komentara na prekrasnu šumu, no imali smo i nekoliko negodovanja i želje da se vrati stara staza, što je u ovom trenutku za nas nemoguća misija. No, kako stvari stoje, jučer sam dobio dojavu da se staza po kojoj se trčalo ove godine UKIDA iz razloga što Hrvatske šume gore grade ceste za kamione i to je već počelo. Ne znam ima li smisla da pričam što to znači dalje za budućnost naše utrke, a kamoli za šumu koja će se okrčiti za tren oka. Vrlo žalosno. Tri dana nakon utrke skidam oznake i markacije i gledam dio šume za koji sam smatrao da je definitivno najljepši – porušena, i posječena. Da smo utrku napravili samo tjedan dana kasnije, velika staza bi vrlo vjerojatno bila odgođena.

NovskaRUN je i logistički poduhvat. Ove godine je uz vas koračala vojska volontera?

Uz utrku, pogotovo ovakvog kalibra moramo imati obavezno osiguranje uz stazu. Unatoč tome što nije bilo kiše, dežurni djelatnici hitne su imali pune ruke posla. GSS je svoj posao obavio bez premca, još to jutro smo zajedno s njima provjerili čitavu stazu, dogovorili gdje će tko stajati. Djevojke na pultu s prijavama su odradile posao odlično, kao i djevojke i momci na okrjepama, koji su brinuli da svi uvijek imaju nešto za piti i prigristi za vrijeme i nakon utrke. Dio volontera koji je brinuo da svi idu pravim smjerom je također bio za svaku pohvalu, jedino sam ja napravio problem jer nisam stavio nikakve barijere ili oznake na križanju Strossmayerove i Starčevićeve i desio se problem. No, nekako se i to riješilo. Naš PD “Zmajevac” je također bio uz nas, kao i Izviđači “Zelene patrole”. Naš voditelj iz Zagreba je osoba za koju smo rekli da bez nje nema smisla ni raditi tu utrku, tako da je i on nekako i ove godine bio uz nas, iako je trebao biti na putu na Durmitor. Svi startni paketi su bili spremni dva dana prije, samo za to nam je trebalo više od pola dana posla, no naši članovi kad zagrizu onda se zbilja i radi!

Ove godine mnoga mjesta su otišla Novljanima. Zar u Novskoj postoji tako veliki broj ljudi koji se bave trčanjem i da su toliko dobri u tome?

Ne znam što da Vam kažem. Baš mi je drago zbog toga. Na 3 km smo na prvom mjestu među ženama Doroteu Rajić. Zapamtite to ime. Cura trči za JAK pod vodstvom trenera Nevena Šepovića i ima vrlo lijepe rezultate iza sebe. No, ne treba zanemariti Gabriela Prelesnika, koji je na cilj došao ukupno 5. na 3 km te Mihaela Prelesnika koji je došao 8. na cilj. Pobjednica ženske utrke na 9 km je i dalje nedodirljiva Maja Radočaj, naša Novljanka sa Zagrebačkom adresom. Zanimljivost kod Maje je da je njen primarni sport u stvari veslanje koji i trenira za HAVK Mladost iz Zagreba. Naša najveća utrka – Spartana imala je pobjednika Ivana Maletića, našeg Novljana za kojeg se često može čuti da je ušao u sam vrh hrvatskog cestovnog trčanja. Na ženskom postolju te utrke zasjela je neprikosnovena Antonija Orlić. Vrlo smo ponosni na te rezultate. Vrlo.

Vrijedi spomenuti da je ovo utrka sa ogromnim brojem Novljana koji su ju trčali. Konačno pomičemo nekakve barijere u glavi, ljudi su vani na cesti, trče, pripremaju se za utrku sezone. Lijepo je to vidjeti i znati da si djelomično zaslužan za to. Kao klub imamo i školu trčanja kroz koju pripremamo ljude na svoju utrku.

Spojili ste sport i zabavu. Kako Vam je to pošlo za rukom?

U stvari vrlo jednostavno. Svake godine imamo after party. Trkači su sami po sebi vrlo druželjubivi, željni dobrog provoda, obilaze gradove i mjesta u potrazi za lijepim utrkama. Utrka brzo prođe, a što onda? Ove godine smo bili blagoslovljeni sa lijepim vremenom. Bend se pripremio, uštimao i nakon dodjele nagrada zabava je mogla početi. To nam je bio cilj od samog početka organiziranja prije pet godina. Željeli smo da se ljudi istrče, opuste i nakon toga zabave u Novskoj. Autsajdersi su nam u tome uvelike pomogli, a i činjenica da smo ostali na malom trgu sa svim aktivnostima. Svirka je završila u ponoć, a dobar dio ljudi je još ostao u želji da se zabava nastavi. Denis Horaček se nakon toga primio gitare i nastavio svirati “unplugged” do 3:30 ujutro.

Kakvi su Vam planovi za dalje?

Prvo nam na red dolazi utrka za Lukovo u listopadu. To je utrka pod nazivom “Za zdrave grudi se potrudi vol. 2” i vjerujemo da će i ona izazvati veliki uspjeh, kao i ona prva prije dvije godine. Više je ljudi kod kuće, u Novskoj je tada kirvaj, svi su bili zainteresirani za masovno trčanje novljanskim ulicama, Novljana se pojavilo u ogromnom broju, na što smo bili veoma ponosni. Prijave na tu utrku su moguće do 5. listopada, a više informacija o tom događaju možete pronaći na ovoj poveznici: https://www.aknoga.hr/noga2/index.php/nase-utrke/novska-za-nju.

Zahvalio bih svim trkačima, volonterima, pomagačima, našim pokroviteljima koji su svake godine uz nas.

Hvala Josipu na razgovoru!