Novljanin kojem ništa nije daleko – do odredišta trči ili se odveze biciklom

Jedna od svakodnevnih aktivnosti Tomislava Fabijanića je trčanje, i to do Novljanskog jezera, bez obzira na doba dana, pa čak i na vremenske uvjete. On to radi već četvrtu godinu, rekreativno, a odgovara mu i za zdravlje i kondiciju, za njegov drugi hobi je biciklizam.

Prošle godine Tomislav je do jezera i nazad do grada trčao , prema njegovim bilješkama, 205 puta, a još je devedesetak puta išao biciklom.

– Ovisno o dobu godine to je uvijek poseban osjećaj. Zimi kada padne snijeg, prekrije put kojim još nitko nije prošao, ta bjelina i čistoća šumskog krajolika. To je nešto što samo rijetki vide, jer čim se vrijeme malo smiri, prema jezeru krenu i drugi, koje na svojim tračanjima znam susretati, rekao je Tomislav.

Nešto više od pola sata mu treba do Novljanskog jezera i za povratak, a kada se zbroje kilometri koje je pretrčao, ukupan zbroj je više tisuća, a biciklom i na desetke tisuća. Bicikl je njegova druga strast, nabraja, zadnjih godina odlazi u Vukovar s prijateljima, kako bi sudjelovali u Koloni sjećanja, biciklom u Mariju Bistricu, biciklom je prešao sav Pag, Cres, obišao i druga mjesta na moru, a sudjelovao je i na brojnim biciklijadama.

Bude i teško no na kraju su to lijepi trenuci sjećanja

– Sve su to lijepi trenuci, ali bilo je i teških, posebno kada nedostane snage, a žeđ i umor učine svoje, no do sada nisam odustao od niti jednom, uvijek sam završio na odredištu, rekao nam je ovaj Novljanin, koji pored trčanja i bicikla ima i posebnu ljubav, za tamburu i pjesmu. Pa iako bude umoran, zna zasvirati i zapjevati. Znamo ga i kao člana tamburaškog sastava novljanskog “Belina beda”. Njihova pjesma “Novljanska” postala je već prepoznatljiva za sve koji vole Novsku, sjećaju se svog grada, i osoba koje su obilježile jedan vremenski period u prošlosti.

I tu ne završava priča o Tomislavu Fabijaniću, treba spomenuti da je Tomislav igrao i rukomet. Punih 18 godina u Rukometnom klubu “Novska”, pivota i desno krilo, zajedno sa zlatnom generacijom novljanskih rukometaša.

Većinu ovoga ne bi saznali da se jednog dana nismo slučajno susreli s Tomislavom na njegovom trčanju prema Novljanskom jezeru. Bilo je to po sedamdeseti put od početka ove godine. Nakon nagovaranja da kaže nešto više o njegovim aktivnostima, progovorio je o ovome što čitate. Nevoljko, jer kako je objasnio, “danas sam darivao krv pa nisam baš u formi za priču”. Na kraju smo još saznali što mu je i želja biciklom preko Velebita “starom majstorskom cestom”.

Želimo Tomislavu ostvarenje želje i još puno pretrčanih i odvezenih kilometara na biciklu, i neka ga služe kočnice.