Sv. Valentin – svetac u kojeg je narod “zaljubljen” preko 17 stoljeća

Objavljeno: 14.02.2017 - 8:02 Piše: Novska.IN portal Pročitano: 1230 puta

Postoje sveci koji su jako štovani u pučkoj pobožnosti naroda Katoličke Crkve. U tome smislu, za neke se svece može reći da je narod jednostavno zaljubljen u njih. Jedan je od takvih sigurno sv. Valentin.

O njemu nemamo puno povijesnih podataka s obzirom na činjenicu da je živio u 3. stoljeću (mučen oko 270. godine), u vremenu kršćanskih progona od strane rimskih careva. Iz toga je vremena poznat podatak da je na prijelazu iz 3. u 4. stoljeće car Dioklecijan dao spaliti kršćanske spise, među kojima su, pretpostavlja se, bili i važni podatci o životu ovoga sveca. Međutim, jedna je stvar posve sigurna, a to je da je u Katoličkoj Crkvi preko 17. stoljeća živa uspomena i pobožnost prema sv. Valentinu. Tako možemo slobodno reći da, usprkos nedostatku važnih povijesnih podataka, između ostaloga o njegovoj svetosti svjedoči nepogrešiv osjećaj vjere kršćanskoga puka od njegove mučeničke smrti pa do danas. U Crkvi u Hrvata poznata ja pobožnost Devetnice sv. Valentinu, a treba istaknuti da mnoge naše crkve imaju posvećene oltare njemu u čast.

No vrijedi ipak u kratkim crtama istaknuti ono što nam je poznato o sv. Valentinu. Ako je istinita ona latinska: „Nomen est omen“ („Ime je znak“), onda je to na poseban način vidljivo u imenu “Valentin“. Ono dolazi od latinske riječi “valens“, što znači: zdrav, krepak. Otuda u prijevodu dolaze i naša imena Zdravko i Zdravka. Ta latinska „ime je znak“, u štovanju sv. Valentina poprima posebno značenje budući da vjernički puk moli njegov zagovor kod Boga u životnim poteškoćama bolesti, napose kod zaraznih bolesti, bolesti padavice i očnih bolesti. Iz života ovoga sveca ostao je sačuvan podatak da je molitvom i polaganjem ruku ozdravio slijepu kćerku nekoga rimskog suca Asterija, koji se potaknut tim čudom obratio i dao krstiti.

Nekoliko još riječi o poveznici današnjeg sveca i zaljubljenih osoba

Postoji običaj da se sv. Valentina uzima kao zaštitnika zaljubljenih. Zasigurno će se i ove godine, 14. veljače, mnogi mladi i zaljubljeni darivati raznim darovima, buketima cvijeća i ruža, odlascima na večere i druženjima. Vjernički gledano, ako se već sv. Valentina uzima kao zaštitnika zaljubljenih, onda neka to bude prvenstveno iz razloga što je on sâm imao snage predati se dokraja nekome, odnosno položiti svoj život do smrti za vjeru u Boga. To može jedino čovjek koji je doista zaljubljen u Boga.

No, u puku i običajima postoje i neki drugi razlozi ove povezanosti. Na prvo mjesto stavljamo “kalendarski razlog”. Prema njemu slavlje sv. Valentina, kalendarski gledano, pada u vrijeme između Božića i Uskrsa, tj. između adventskog i korizmenog vremena, u kojima se po Crkvenoj praksi preporučuje da se ne priređuju bučne svadbe. Stoga, Valentinov spomendan pada baš u vrijeme koje je, u ovome smislu, prikladno pa su se u tom vremenskom razdoblju – nekada – mnogi mladi ženili i udavali. Tada se znalo reći: „Vjenčavaju se za Valentinovo!“ Drugi razlog stoji u već spomenutom značenju imena Valentin (zdrav, krepak), tako da se podrazumijeva da baš ovaj svetac bude zaštitnik svim mladima iz kojih zrači veselje, osjećaji vedrine i zdravlja, a tako i osjećaja zaljubljenosti. Zna se ponekad navesti i treći razlog: da sv. Valentin pripada onim svecima koji nagovještavaju proljeće – buđenje života u raskošnoj prirodi te se na taj načina aludira na osjećaje „buđenja“ kod mladih i zaljubljenih.

Gledajući snagu, zaštitu i moćni zagovor ovoga sveca, nije čudo što se narod zaljubio u njegovo štovanje.

(Literatura: usp. Josip ANTOLOVIĆ, “S duhovnim velikanima kroz veljaču”; usp. Antun JARM, “Imena i imendani”)