Pola stoljeća “Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika”

Prije pedeset godina, 17. ožujka objavljena je “Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika” u zagrebačkom tjedniku “Telegram”, br. 359.

“Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika, izjava sastavljen 9. 3. 1967. u Matici hrvatskoj, koju je potom prihvatila većina hrvatskih kulturnih i znanstvenih ustanova i potpisao veći broj javnih i kulturnih djelatnika. Njome se zahtijeva ravnopravan položaj hrvatskog jezika u jugoslavenskoj federaciji, slobodno oblikovanje hrvatskoga jezika u skladu s hrvatskom tradicijom te puna afirmacija hrvatskoga jezika u svim sferama života. Bila je osuđena od komunističkih vlasti, a mnogi njezini potpisnici bili sankcionirani“.

– Hrvatska enciklopedija (LZMK)

Proglas kojeg su 1967. godine objavili hrvatski jezikoslovci, nezadovoljni objavljenim rječnicima i pravopisima u kojima se jezik, u skladu s Novosadskim dogovorom, nazivao hrvatskosrpskim potpisalo je osamnaest hrvatskih znanstvenih i kulturnih ustanova, među kojima Matica hrvatska, gdje je dokument sastavljen 9. ožujka 1967., Društvo književnika Hrvatske, Institut za jezik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Hrvatsko filološko društvo, mnogi javni i kulturni djelatnici. Većina ih je završila po zatvorima, smijenjena, mnogima zapriječen znanstveni rad i radna mjesta.

Sabor Hrvatske je odbacio Deklaraciju, a državne vlasti i Savez komunista je učinio sve kako bi se zaustavio veći dio znanstvene, kulturne i intelektualne Hrvatske u provedbi Deklaracije i doveo u nezavidnu situaciju.

Odjek u dijelu demokratske Europe imao je veliku pozornost, ali tadašnje “željezne zavjese” su učinile svoje. Ipak, bio je to početak “Hrvatskoga proljeća“, koje se nije moglo zaustaviti.