“Naš divan” – zavičajni rječnik koji čuva jezik pradjedova od zaborava

Objavljeno: 07.03.2016 - 21:10 Piše: Željko Gašparović Pročitano: 2052 puta

Zaljubljenik u svoj zavičaj, Mijo Gašparović, niti nakon zasluženog odlaska mirovinu ne miruje. Magistar poljoprivrede, stručnjak i savjetodavac okrenuo se pisanju. Činio je to i ranije, no iz tiska mu je nedavno izašao “Naš divan”, neobičan zavičajni rječnik Jazavice, Roždanika i ostalih mjesta Zapadne Slavonije, kojim Mijo želi “očuvati pradjedovski jezik svoga kraja”.

Svojevrsni zavičajni rječnik sela Jazavice i Roždanika, područja bivše općine Novska, ali i ostalih mjesta Zapadne Slavonije, obuhvaća oko 3.500 jezičnih jedinica, a Mijo ih je bilježio petnaestak godina.

– Prolazeći sokacima i šorovima, slušajući u razgovoru sa susjedima još uvijek one iste riječi – u pripovijetkama, pjesmama, šalama i dosjetkama, koje su izgovarali dragi nam kojih odavno među živima nema, riječi koje odzvanjaju u svakom kutku moga bića, odlučih učiniti nešto što mogu i što mi je, zapravo, sveta dužnost. To je oteti od zaborava jezik svojih pradjedova i sačuvati ga za buduća pokoljenja, jer su nam ga preci namrli kao nešto najvrjednije i najsvetije. Zavičajni rječnik je spomenik svim majkama koje su nas učile govoriti, da ne zaboravimo tko smo i kako smo govorili, rekao je Mijo Gašparović.

Lektor i redaktor knjige, dr. sc. Jozo Marević, koji je riječi lingvistički obradio i opisao njihovo porijeklo, kaže kako “autor želi da taj jezik ne ostane jezik prošlosti, nego da bude i jezik budućnosti”.

– Sastaviti ovakav Zavičajni rječnik nije bilo nimalo lako, a valjalo je svakodnevno osluškivati govor svog zavičaja. Korisnici će u njemu naći mnogo zanimljivih riječi, primjera iz života. Ovakav rječnik je kulturno blago Zapadne Slavonije, posebice Jazavice i Roždanika, istaknuo je Marević.

Kao i neka ranija djela novljanskih zavičajnih pisaca koja nisu dobila potporu za tiskanje od Grada Novske, tako su i ovo Mije Gašparovića, nesvakidašnje, iznimno korisno i nadasve vrijedno leksikografsko izdanje, pomogli drugi.

Svoje prvo predstavljanje knjige “Naš divan” bilo je u mjestu Dragalić. Izdavač je Radio “Bljesak” iz Okučana, za koji je Mijo Gašparović nekoliko godina uređivao i vodio “Emisiju za selo i poljoprivredu”, suizdavač je tiskara “Arca” iz Nove Gradiške, a izdavanje su pomogli i Brodsko-posavska županija, Općine Dragalić, Okučani, Gornji Bogićevci i Vrbje.

Pored najnovije, Mijo Gašparović je napisao i brošure – Organsko-biološko peradarstvo, Priručnik za vođenje obiteljskih gospodarstava, Organsko-biološko gospodarenje, Uzgoj bukovače, Ribogojstvo u obiteljskim gospodarstvima.

Knjiga bi uskoro trebala biti promovirana i u Jazavici, autorovom rodnom selu.

Iz zavičajnog rječnika „Naš divan“:

  • blječkanje n zvuk koji se čuje kada se hoda u poderanim čizmama po vodi, bljuzgavici ili blatu: “Čizma poderana, sve se čuje kak’ blječka voda.”
  • cimpoš m cinkuš: malo zvonce na kaišu koje se stavljalo konjima oko vrata da se noću čuje kako idu kola; madž. csengo
  • cvilovnica f krmača koja traži nerasta: istodobno, podrugljiv je to i pogrdan naziv za neku ženu slobodnijeg ponašanja u odnosu na muškarce
  • dajak m drevni prut položen vodoravno i obješen na štranjge, postavljene na krajevima i privezane za grede ili rogove na tavanu za vješanje kobasica, kulenja, slanine, a u ambaru za odlaganje praznih vreća; tur. dayak = potporanj; batina
  • đinđe f/pl. ukrasna bižuterija, manje vrijedan nakit: tal. gingillo = privjesak
  • galeta f ličinka, čahura dudova svilca. Kad je netko zimogrožljiv i toplo se odjenuo, za njega se kaže; “Gle ga, umoto se ko galeta!” ;tal.galletta
  • gizda f kićenje, kinđurenje; patvorenje
  • iljaga f ružno vrijeme: kiša ili snijeg s vjetrom
  • krampulje f/pl. alat za kopanje stajnjaka: na držalu su tri metalna šiljka kojima se kao motikom zasijeca u zbijenu masu stajskog gnoja radi utovara (vilama) na kola i odvoza na njivu
  • kurdelija m šaljiv naziv za nestašnog derana
  • lijevča f dio zaprežnih slavonskih kola, a sastoji se od drvenog dijela i onog okovanog koji se stavlja na štecl na osovini, a gornjim dijelom prolazi kroz okov na lotranici koju drži u željenom položaju; madž. locs
  • lukovača f tanka mesna kobasica sa češnjakom: naša slavonska mesna kobasica
  • oič m zaprežna kola složena za prijevoz višemetričnog drveta, a složena su samo od štelova i ručica umjesto lotranica. Zbog toga se skidaju lijevače i pod.
  • pažvanje n šurenje: polijevanje zaklane svinje vrućom vodom da se skine dlaka i putnica (v.); voda mora biti malo ispod točke vrenja da se svinjče ne bi zafur’lo, tj. da ne bi ostala dlaka
  • podcmrk m pojam vezan uz blizinu podzemne vode u oraničnom (mekotnom) sloju koji će na tom mjestu biti vlažniji: “Čini mi se da njegova njiva u dnušci (v.) ima podcmrk.”
  • pretrglija m pretržac, prekupac, preprodavač, bajtar (v.): “Neb’ prod’o da nije bilo pretrglija.”
  • sanjuga f dio saonica: saonice se sastoje od dvije sanjuge, a na njih je nadograđen preostali dio (slično zaprežnim kolima) za smještaj tereta ili putnika; sanjuga je izrađena od ravnoga drveta pomotanog u jednom kraju
  • vodopušnjača f žensko spolovilo: izraz su koristili djedovi rođeni u posljednjih dvadesetak godina 19. stoljeća, kaso oblik pristojnog izražavanja
  • vrljara f gruba ponjava od konopljinih vlakana koje imaju u sebi pozdera. Služi za pokrivanje stoke kada se odmara nakon težeg posla (npr. volova u pauzi oranja kada svezani za kola dobivaju obrok sijena)
  • zvjerlača f zvjerača, zvjernjača: ženska osoba neuljudnog ponašanja, koja zvjera, koja baca nemirne poglede na sve strane