Korizma – vrijeme milosti i spasa – Korizmeni post nije dijeta

Objavljeno: 01.03.2017 - 14:18 Piše: Novska.IN portal Pročitano: 706 puta

“Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa” (2 Kor 6, 2), u ovim je riječima sv. Pavla Crkva prepoznala, slobodno možemo reći, krilaticu korizmenog vremena. “Sad”, “vrijeme”, “milost”, “spas” ključni su pojmovi značenja korizme.

Naziv “korizma” potječe od latinske riječi “quadragesima”, što znači “četrdesetnica”. Značenje naziva upućuje nas dakle na vrijeme trajanja od 40 dana uoči Uskrsa. Zavirujući u biblijski izričaj, u brojci 40 imamo simboličko značenje. Navedimo samo neke: 40 dana je trajao pljusak za općeg potopa u Noino vrijeme, 40 dana je Mojsije boravio na brdu Sinaj, 40 godina su Izraelci lutali pustinjom nakon izlaska iz egipatskog ropstva, 40 dana je Isus boravio u pustinji gdje ga je napastovao Sotona.

U liturgijskom smislu, korizma traje od Pepelnice (Čista srijeda) do Velikog Četvrtka (do Mise Večere Gospodnje kada započinje Vazmeno trodnevlje). Budući da su u korizmeno vrijeme ubrojene i četiri korizmene nedjelje, prema tome korizma traje točno 44 dana. Kako ispuniti da Pavlovo “sada” da korizmeno “vrijeme” doista urodi “milostima” i “spasom”? Odgovor leži u nečemu što je specifično za korizmu, a ne smije prestati njezinim završetkom, a ono je pokora. Tri su različita oblika vršenja pokore: post, molitva i milostinja.

Mnogi se tijekom korizmenog vremena odlučuju na česti post ili nemrs. Navedimo temeljnu razliku. Post je oblik pokore u kojemu katolik uzima samo jedan obrok u danu, drugim riječima, jednom se u danu ako pretpostavljamo za ručkom najesti do sita, dok nemrs znači jesti tri obroka dnevno (doručak, ručak, večera), ali ne jesti pri tome meso. Po Crkvenom zakonu imamo propisana dva dana u godini u kojima je obvezno izvršiti i pokoru i nemrs. To su Pepelnica (Čista srijeda) i Veliki petak.

Post kao pokora dobit će svoj puni smisao ako ga ujedinimo s molitvom i milostinjom. Tako je izvršenje cijele pokore usmjereno na ljubav prema Bogu i bližnjemu, a ne na egoizam. Primjerice, kako reče jedan teolog, bila bi potpuno kriva namjera vršenje posta tijekom korizme ako bismo pri tome na nj gledali kao na oblik dijete kojom bismo željeli staviti sebe (svoj ego) u središte.

Dakle, to bi izgledalo ovako: postim da dotjeram liniju, budem zgodan/a i lijep/a. Nasuprot tome, katolik želi postiti ili izvršiti bilo koju drugu pokoru iz ljubavi prema Bogu, a ne da se svidi drugima. Isus to tumači ovako: „Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će i“ (Mt 6, 17-18).

Usp. ŽIVO VRELO, liturgijski pastoralni list, god. XXXIV., br. 2, Zagreb, 2017.