IN MEMORIAM – Duško Lončar (1932.-2017.)

Duško Lončar (29. prosinca 1932. – 28. listopada 2017.) ubraja se u red samozatajnih književnih djelatnika, generacije ga pamte kao profesora hrvatskog i ruskog jezika u novljanskoj gimnaziji, ali i kao savjetnika u školstvu, kao i u provedbi učeničkog stvaralaštva Lidrano i Lovrakovi dani.

Dvanaesta knjiga, uz više od 190 radova te 44 bibliografske jedinice, uvrstile su Duška Lončara u najplodnije autore pisane riječi u Novskoj.

Napisao je i jednu od najljepših zbirki pjesama u Hrvatskoj, posvećenu Novskoj, pjesme nastale u Domovinskom ratu sabrane u zbirci “Ranjena ptica“.

Autor je i zbirki Basne i epigrami, Nacvrcani epigrami, Poezija i proza Ive Kozarčanina, Vječni kralj, Književne prosudbe s razlogom, San o kazalištu, Živjeti s umjetnošću, Anđeo života te Zavičajne čitanke.

Duško Lončar autor je brojnih stručnih radova, objavljivao je stručne i metodičko-didaktičke radove u časopisima, zbornicima i antologijama. Bio je dugogodišnji dopredsjednik Povjerenstva za Nagradu Mato Lovrak romanu za mladež, a autor je i više literarnih djela i zbirki poezije. U osam desetljeća života nemjerljivo je zadužio kulturni i javni život Grada Novske i Hrvatske, a dobitnik je brojnih priznanja – za ostvarene rezultate na unapređivanju pedagoške teorije i prakse primio je 1988. godine Nagradu Ivan Filipović.

Bio je član je Društva hrvatskih književnika.

“Život i smrt su samo dio medalje koju su nam rođenjem objesili o vrat da je pod svojim križem nosimo do posljednjeg daha.”

– Duško Lončar