“Hajdemo do Betlehema” – Razmišljanje uz onaj osjećaj kad pastiri “polome noge”

Objavljeno: 26.12.2017 - 13:03 Piše: Novska.IN portal Pročitano: 474 puta

Neizmjerna je želja svakoga vjernika hodočastiti u Svetu Zemlju. Hodati putovima kojima je hodao Bog na zemlji! Neprocjenjivo! Nažalost, ne doživi svatko tu milost. No onaj koji je zakoračio na barem jedno od mjesta na kojima se dogodilo neko od otajstava Isusova života, iskusio je veliku radost. Svako to otajstvo ima svoju posebnu snagu te ostavlja neizbrisiv trag u srcima hodočasnika.

Hodočasteći prije nekoliko godina Svetom Zemljom, neizbrisiv trag u mom vlastitom srcu ostavilo je mjesto na kojemu se prisjećamo i razmišljamo o otajstvu rođenja Boga na zemlji – otajstvo Božića. Evo nas, dakle, u Betlehemu, gradu kralja Davida, smještenom nedaleko od Jeruzalema, za kojega se drži da je jedno od najposjećenijih hodočasničkih mjesta Svete Zemlje.

Hajdemo do Betlehema” riječi su pastira koji su se, čuvajući svoja stada na izvangradskim pašnjacima, zaputili do Betlehema te svjedočili o događaju Kristova rođenja. Upravo su pastiri, stoga, prvi betlehemski hodočasnici. Njihov poklik: “Hajdemo do Betlehema” i danas odzvanja u ustima svih onih koji dolazeći ondje iskreno žele da se Bog rodi i u njihovom srcu.

Možemo li se i mi, u našoj današnjici, pronaći u ovim prvim hodočasnicima – pastirima? Nekoliko stvari na tragu misli pape Benedikta XVI. u njegovim razmišljanjima o djetinjstvu Isusovom …

Na prvom mjestu vrijedi spomenuti logičnost po kojoj su pastiri bili prvi koji su primili poruku anđela o Isusovom rođenju. Ona leži u tome što je ponajprije Isus rođen izvan grada te su slijedom toga na ovaj događaj Božjeg rođenja bili prvi pozvani oni koji su se nalazili najbliže jaslama. Koliko li smo se mi, vjernici, ovoga došašća približili Bogu te hoćemo li se naći među “prvopozvanima” na Božji rođendan?

Slijedeće, ovi pastiri ne samo da su prostorno bili najbliži Božjim jaslama, nego se njihova blizina očituje u pozornom stražarenju i nutarnjoj budnosti: “A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom čuvali nožnu stražu kod svojih stada” (Lk 2,8). Zanimljivo! Dok je cijeli grad spavao, Bog je došao te su ga mogli vidjeti samo oni koji su bdjeli i stražarili. Pastiri – pravi siromasi duhom, jednostavni ljudi! U čemu će se očitovati naše ovogodišnje božićno siromaštvo, jednostavnost, budnost i straža?

Naposljetku, pastirski usklik “hajdemo do Betlehema” popraćen je s jedinstvenim stavom pastira. Oni su, naime, pohitali k jaslama. “Hajdemo dakle do Betlehema. Pogledajmo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin.’ I pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama” (Lk 2, 15). S jedne ih stranezamišljamo kao ljude koji su još uvijek pod dojmom izvanrednog ukazanja anđela te tako hitaju, “lome noge” zbog svoje znatiželje, a s druge pak strane kao one koji u svojem “siromaštvu i jednostavnosti duha” doista vjeruju navještaju kojega su netom prije čuli: “Danas vam se u gradu Davidovu rodio SpasiteljKrist, Gospodin” (Lk 2, 11). Hitaju, dakle, i “lome noge” jer žele vidjeti Gospodina i biti spašeni!

Ostaje pitanje kamo i gdje hitaju kršćani današnjice te tko to polomi noge” kada su u pitanju Božje stvari? Sačuvaj nas Bože zaleđenih i skliskih kolnika, staza i stepenica da se i ovoga Božića čitavih nogu uspnemo k Betlehemskim jaslama, a polomimo radi našega spasenja!