Od rimskih prenoćišta do modernog hotela

Hoteli kakve danas znamo uvelike su plod 19. stoljeća, ali svoje korijenje vuku iz daleke prošlosti. Još u antičko vrijeme, putnike i trgovce bi svakih tridesetak kilometara dočekao „mansio“, prenoćište koje omogućuje odmor i hranu. Službeni rimski dužnosnici i poštari mogli bi ovdje zamijeniti umorne konje te hitro nastaviti svoje putovanje.

Tijekom srednjeg vijeka, prenoćišta i krčme osiguravaju putnicima i hodočasnicima obrok i krevet, a prva veća zgrada nalik na današnji hotel nastaje u švicarskim Alpama. Poznati hospicij sv. Bernarda osnovan je u 9. stoljeću i poznat je do dan-danas po novoj pasmini pasa (bernardinac) koju odgajaju da spašava unesrećene po opasnom krajoliku. Legenda kaže da su bernardinci nosili čuturu konjaka oko vrata, kako bi se spašeni i pothlađeni putnici mogli ugrijati. Ovaj hospicij još uvijek vodi augustinski red koji ga je izvorno i osnovao.

Prvim hotelom u današnjem smislu riječi smatra se Royal Clarence u Exeteru u Velikoj Britaniji, čija se vrata otvaraju 1768. godine. Ovi rani hoteli ipak su namijenjeni višem ekonomskom staležu, premda u ranom 19. stoljeću postaju priuštivi i građanskom sloju. Građanski sloj je u stvari i potaknuo nagli porast broja hotela po Europi, budući da je ovaj novonastali stalež često putovao, što poslovno što turistički.

Sve brojniji veletrgovci, znanstvenici, književnici i umjetnici koriste nove oblike prijevoza, poput vlakova, kako bi stjecali nove kontakte te širili poslovne i osobne horizonte. Sukladno tome, diljem Austro-Ugarske također niču brojni hoteli, pa tako i Novska dobiva svoj znameniti hotel Knopp 1865. godine. Povezanost željeznicom i osnivanje brojnih obrta pretvara Novsku iz provincijskog mjestašca u čvorište građanstva i kulturnog djelovanja. Trenutno traje obnova ovog hotela, a po završetku udomit će i novi Muzej vojne granice – što će iznova naglasiti da je hotel mjesto gdje se, osim putnika, sastaju prošlost i sadašnjost.