Profesor Galić osvaja Camino de Santiago
„Otišao sam zbog svoje pokojne majke koja je oduvijek sanjala o ovom putovanju, ali nikada nije imala priliku,“ objašnjava Tomislav Galić. „Gledali smo film The Way, a moja mama, koja je bila duboko posvećena Crkvi, izrazila je želju da krene na Camino. Obećao sam joj da ćemo to učiniti, pa sam sad otišao i zbog nje i zbog sebe.“
Profesor Glazbene škole Tomislav Galić nedavno je završio svoje impresivno putovanje Camino de Santiago, poznatim hodočasničkim putem koji se proteže kroz Španjolsku, Francusku i Portugal. Tomislav je ovo putovanje poduzeo iz dubokih osobnih razloga, a njegovu odluku pojašnjava na vrlo dirljiv način.
Camino de Santiago, ili Put svetog Jakova, ima duboku i bogatu tradiciju koja seže više od tisuću godina unatrag. Put vodi hodočasnike kroz raznovrstan krajolik Španjolske, Francuske i Portugala, završavajući u Santiago de Composteli, gdje se prema predaji nalaze relikvije svetog Jakova. Za mnoge, ovaj put predstavlja fizički i duhovni izazov, priliku za osobni rast i refleksiju.
Tomislav je hodao nešto manje od mjesec dana, a njegovu avanturu karakterizirale su brojne izazovne i zanimljive situacije. Spavao je u tradicionalnim albergueima, koji su ekvivalent hrvatskim planinskim domovima. Ovi objekti nude krevete na kat, zajedničke kupaonice, te male kuhinje koje je Tomislav povremeno koristio. „Dobili smo papirnate jastučiće i papirnate plahte, a madraci i jastučići su gumeni,“ objašnjava Tomislav. Ove gumene podloge bile su rezultat nastojanja da se riješi problem stjenica, što je nekoć bio veliki problem, no sada je uspješno kontroliran. Također, Tomislav je napomenuo da su cipele morale ostati izvan spavaonica zbog stroge higijene.
Za vrijeme putovanja, Tomislav je sudjelovao u zajedničkim večerama s drugim hodočasnicima. „Imali smo priliku družiti se i razgovarati s ljudima iz različitih dijelova svijeta. Upoznali smo i jednog Danca koji je volio kuhati, pa smo se ponekad skupa snalazili i dijelili obroke.“ Doručak je za Tomislava obično bio u barovima i trgovinama uz put.
Osim fizičkih izazova, Camino je pružio i mnoge kulturne i društvene prilike. „Camino je super za obnovu jezika; mjesec dana sam pričao engleski i to je bilo odlično za vježbanje,“ kaže Tomislav. „Također, interakcija s drugim osobama je fantastična. Stvarno je super družiti se i razgovarati.“ Također ističe kako je lokalno stanovništvo bilo izuzetno prijateljski nastrojeno: „Čim te vide s ruksakom, pozdravljaju te i ako slučajno skreneš s puta, usmjere te na pravi put.“
Tomislav je hodao dužinom Camino Frances, najduže rute koja počinje u St. Jean-Pied-De-Port i dugačka je oko 800 km. On je prešao ukupno 925 kilometara u 24 dana, iako je morao prilagoditi svoje planove zbog upale pokosnice. Najmanja kilometraža koju je prešao bila je 33 km, dok je najduži dan iznosio 49 km. Posebno mu se svidjela regija Galicija koja podsjeća na Gorski kotar, jer je pružila drugačiji, izazovniji krajolik nakon ravničarskih dijelova.
Unatoč pripremama i fizičkoj spremi, Tomislav se suočio s brojnim izazovima. „Svi hodaju s žuljevima, svi šepaju. Smatram da treba biti teško, jer tako pomičemo svoje granice. Šutiš, stisneš zube i ideš dalje. Ja sam aktivan, planinarim, vozim bicikl, ali tijelo jednostavno nije naviklo na takve kilometraže.“
Kao savjet za sve koji razmišljaju o ovom putovanju, Tomislav poručuje: „Camino je za svakoga tko je spreman na trud. Ako možete prohodati makar 20 km dnevno, već ste na dobrom putu za Camino.”
„Kada se gleda omjer uloženog truda i dobivene sreće, to je jednostavno nemjerljivo; to se ne može mjeriti ničim,“ zaključuje Tomislav.
