RAZGOVOR: Borna Marinić – „Domovinski rat živim 24 sata, svako sjećanje komadić je mozaika povijesti“

Objavljeno: 18.08.2020 - 8:55 Piše: Ž.Ga. | Foto: Petar Barišić/Josip Ninković Pročitano: 2270 puta

Razgovarali smo s Bornom Marinićem, povjesničarom koji promiče vrijednosti Domovinskog rata, autorom više knjiga, urednikom i pokretačem Facebook stranice: „Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat“ te portala „Domovinskirat.hr“, voditeljem emisija posvećenih hrvatskoj domovinskoj povijesti.

Magistrirali ste povijest, posvetili ste se pisanju o Domovinskom ratu, hrvatskim braniteljima, kako ste se odlučili i što je utjecalo na Vašu odluku da bavite ovim temama? Kako je sve krenulo?

Još u srednjoj školi vidio sam da je znanje mojih vršnjaka o temi Domovinskog rata vrlo slabo ili nikakvo. Na pamet mi često padne jedan događaj. S kolegicama iz razreda vozio sam se tramvajem i one su uporno tvrdile da je rat počeo i završio 1995. godine. Bilo mi je neugodno, a znao sam da ne mogu kriviti njih za to neznanje. Problem je bio u sustavu. Kako nisam u njemu, odlučio sam sve svoje resurse dati da takvu situaciju promijenim na načine na koje mogu. Facebook na kojem su se tada nalazili svi moji vršnjaci bio je odlična platforma. Krenuo sam polako, pišući malo po malo, s vremenom stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat „lajkalo“ je desetke tisuća ljudi i polako se taj hobi pretvorio u veliku odgovornost. Danas stranicu prati preko 100 tisuća ljudi, a objave dopiru na tjednoj bazi ponekad i do milijun korisnika te društvene mreže. Također, pokrenuo sam i profil na društvenoj mreži Instagram. Ondje se više baziram na interakciju i komunikaciju s pratiteljima. Odgovaram im na pitanja, pokušavam prenijeti znanje na neke drugačije načine poput kvizova i slično. Također, objave su ondje i na engleskom jeziku te profil prati mnogo stranaca koje interesira tema Domovinskog rata.

Autor ste nekoliko knjiga o Domovinskom ratu, možete li reći više i o ostalim projektima?

Kada sam završavao fakultet ukazala mi se prilika za suradnju s veteranima koji su bili pripadnici Specijalne jedinice policije „Osa“ Sisak. Njihovo povjerenje dalo mi je velik vjetar u leđa. Nakon što sam magistrirao s temom diplomskog rada „Uloga Specijalne jedinice policije OSA u Domovinskom ratu“ taj je rad uskoro pretočen u monografiju spomenute postrojbe. Bio je to moj izlazak „na scenu“. Tema je bila zanimljiva, izvora nije manjkalo i moram priznati da je bilo vrlo zahvalno pisati to djelo. Na idućoj knjizi „I mi smo branili Hrvatsku – Romi u Domovinskom ratu“ bilo je znatno teže, primarno radi nedostatka izvora kojima mi povjesničari težimo. Ipak, prihvatio sam se tog nezahvalnog zadatka svjestan da ako ga ja sada ne odradim, vjerojatno neće nitko nikada. Uloga Roma u Domovinskom ratu je doista bila skrivena tema, a kroz istraživanje otkrio sam zaista da i u redovima te nacionalne manjine ima osoba koje su bile spremne dati život za obranu Hrvatske koju su smatrale svojom Domovinom. Sva ta saznanja i podaci našla su se u već spomenutoj knjizi i ugledala svijetlo dana koncem prošle godine kada je u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske organizirana veličanstvena promocija na kojoj je bilo preko 500 zainteresiranih.

Za prikupljanje podataka sigurno treba puno vremena, kontakata, kako pronalazite sugovornike, odabirete teme? Javljaju li Vam se hrvatski branitelji, kako oni gledaju na Vaš rad?

Domovinski rat živim, kako se kaže, od 0 do 24. Najčešće prvo nađem informaciju da se neki događaj dogodio te pribilježim datum događaja. Kada dođe vrijeme da o njemu nešto napišem bacam se u istraživanje. Ponekad upravo referenca koja me dovela do informacije o događaju nudi najviše informacija o njemu no često moram „kopati“ i dublje. Nerijetko informacije ne mogu dobiti drugačije osim metodom usmene povijesti. Svjestan sam da je svjedoka vremena svakim danom sve manje i manje i zapravo vodim bitku s vremenom kako bih prikupio što više svjedočanstava. Mogu reći da na tjednoj bazi odradim 1-2 intervjua. Pitanje kako odabirem teme nema neki konkretan odgovor. Nekada to zna biti tema koja je pravi izazov i u kojoj krećem od nule odnosno imena i prezimena poginule osobe te datuma smrti, a nekada to zna biti tema za koju imam  mnogo izvora i koju zapravo vrlo lako obradim. Nemam neko pravilo kojim selektiram teme. Hrvatski branitelji u velikoj mjeri pružaju mi podršku. To zaista godi, ali i nosi sa sobom veliku odgovornost. Često pišem o događaju čiji akteri su još uvijek živi, a moji izvori nude mi pogrešne podatke, pa to bude malo škakljivo. No uvijek ih saslušam i ako uđemo u zdravu argumentiranu raspravu, uvažim njihove sugestije do mjere do koje mi to dozvoljava profesionalan odnos prema struci.

Surađivali ste s Hrvatskim povijesnim muzejom, u pronalaženju podataka surađujete li i s Ministarstvom branitelja, Hrvatskim memorijalno dokumentacijskim centrom Domovinskog rata?

Hrvatski povijesni muzej prva je državna institucija koja je prepoznala moj trud i rad. Kada su imali prije nekoliko godina izložbu „Lica rata“ pozvali su me, kao studenta, da radim kao vodič na toj izložbi zbog dobrog poznavanja teme izložbe. Tu u prvom redu moram zahvaliti Ivici Nevešćaninu koji je bio kustos izložbe što se založio. U muzeju sam ostao gotovo godinu dana i to iskustvo bilo mi je vrlo važno. Kada je stigla ponuda s Hrvatske radiotelevizije otišao sam tamo te radio gotovo dvije godine u TV Kalendaru. Nažalost s Ministarstvom hrvatskih branitelja nisam uspostavio suradnju. Bio sam na jednom sastanku s ministrom Medvedom no nismo pronašli model po kojem bi ministarstvo podržalo moj rad. Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata i njegovi djelatnici s dr.sc. Nazorom na čelu stoje mi na raspolaganju i moram priznati da mi uvijek iziđu u susret kada mi treba pomoć te im se ovim putem zahvaljujem!

Koliko su važna svjedočanstva sudionika događanja tijekom Domovinskog rata, kasnimo li s bilježenjem? Koja su Vaša iskustva rada s braniteljskom populacijom, obiteljima stradalih, Udrugama proisteklim iz Domovinskog rata?

Sjećanja sudionika Domovinskog rata, kao što sam već naglasio, vrlo su bitna. Ona nam često pružaju uvid u podatke koji nisu nigdje zapisani i ako ih ne zabilježimo možda nikada i neće biti. Iz tog razloga vrlo je bitno razgovarati s njima, poslušati njihove ratne priče te ih kritički sagledati i obraditi na pravi način. S bilježenjem tih sjećanja u debelom smo zaostatku uzmemo li u obzir stopu smrtnosti hrvatskih branitelja kojih je svakim danom sve manje. No vodim se onom „nikad nije kasno“ jer svako novo zabilježeno sjećanje komadić je u mozaiku koji stvara širu sliku o Domovinskom ratu. U radu s braniteljima doživio sam vrlo ugodna, ali i neugodna iskustva. Često se ljudima nije ugodno prisjećati vremena iz kojih potječu najveće traume njihova života. Poštujem to i uvijek s posebnim senzibilitetom pristupam toj populaciji nastojeći im dokazati da mogu imati povjerenje u mene. S obiteljima poginulih još je i teže. Često znam pozivom šokirati ljude. Razumijem to. Više od 20 godina nitko nije pitao možda za njihovog sina ili kćer i sada neki „klinac“ iz Zagreba zove na telefon i interesira se o njihovu životu. Sva sreća moj je rad sve više prepoznat u javnosti pa mi se ljudi i lakše otvaraju po tom pitanju.

Nedavno ste pokrenuli i portal domovinskirat.hr, planirate li objavljivanje priloga s novljanske i Zapadno slavonske bojišnice? Koji su Vam planovi za naredno razdoblje, pišete li novu knjigu?

Tako je. Portal planiram već jako dugo no nikako se nisam mogao odlučiti na taj korak. Puno je to veća odgovornost i trebala je ta odluka sazrjeti u meni. Portal zahtjeva brigu na svakodnevnoj bazi, kako u tehničkom smislu, tako i autorskom. Ako želim da portal bude čitan moram ga puniti novim člancima, a to sada činim na svakodnevnoj bazi. Usporedno s njim uređujem i portal Braniteljski.hr tako da sam trenutno više od osam sati dnevno za računalom. U narednom razdoblju planiram se u potpunosti posvetiti radu na portalima, tako da su drugi projekti trenutno na čekanju. Želja je puno no trenutno sam si odredio prioritet da Domovinskirat.hr postane referentna točka kada je u pitanju novija hrvatska povijest. U tom smislu, na njemu će se često naći članci vezani za novljansko ratište i zapadnu Slavoniju kao što je to bio slučaj i na Facebook stranici „Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat“, ali i emisiji „Domoljubne minute“ koju uređujem, a možete je slušati svakodnevno na Hrvatskom katoličkom radiju u 9 i 30 sati.