Obraćenje sv. Pavla – najveći događaj rane Crkve
Danas, 25. siječnja, slavi se blagdan Obraćenja sv. Pavla. Pošto se sam sv. Pavao slavi zajedno sa sv. Petrom 29. lipnja, zašto onda postoji poseban blagdan za ovaj čin obraćenja? Razlog tomu je što je ovaj događaj jedan od najbitnijih u povijesti širenja kršćanstva. Danas je na svijetu skoro dvije i pol milijarde kršćana, ali to nije oduvijek bilo tako.
Prema Djelima apostolskim, nakon Isusovog uzašašća ostalo je u Jeruzalemu sto dvadeset njegovih sljedbenika, a to uključuje i dvanaest apostola (bacanjem kocke odabran je sv. Matija kako bi zamijenio izdajicu Judu). Ovo su bili prvi kršćani, a pred sobom imali su tešku zadaću. Okruženi neprijateljima, morali su širiti “radosnu vijest” narodu ali istovremeno izbjeći da ih protivnici potpuno unište. U tom trenutku spominje se po prvi put Savao, koji sudjeluje i u ubojstvu prvog kršćanskog mučenika – sv. Stjepana.
Savao je Židov koji progoni kršćane i kani ih spriječiti u širenju ove nove vjere. Broj kršćana je narastao na više tisuća u Jeruzalemu, a kane proširiti svoje djelovanje i na druge gradove. Savao je stoga krenuo za Damask s nalogom da se tamo bace u zatočeništvo svi sljedbenici Krista. Ovo je opasan protivnik u trenutku kad je mlada Crkva još vrlo krhka i neorganizirana. Doista, ako je ikad postojao trenutak kada je kršćanstvo bilo u najvećoj opasnosti, to je bio ovaj trenutak.
No, na putu prema Damasku događa se čudo – Savlu se obraća glas s nebesa. “Savle, Savle, zašto me progoniš?” upita ga. Savao pita tko je to, a glas mu odgovara: “Ja sam Isus kojega ti progoniš! Nego ustani, uđi u grad i reći će ti se što ti je činiti.” Savao, privremeno oslijepljen od velike svjetlosti, odlazi u Damask ali sada bez nakane da progoni kršćane. Naime, Savao i sam postane vjernik.
Ovime je rana Crkva ojačana za još jednog moćnog saveznika. Savao, koji se naziva još i Pavao, postaje veliki govornik i širitelj vjere. Od najvećeg protivnika kršćanstva postaje najveći misionar u povijesti, a kanoniziran je 1867. godine čime je postao svetac. Iz povijesne perspektive, sv. Pavao je vrlo zanimljiva osoba budući da je ostavio za sobom pisani trag, poslanice koje tvore najstariji dio Novog zavjeta. Njegova poslanica Galaćanima datira se otprilike u 48. godinu, što je dvadesetak godina prije nego što se smatra da je nastalo prvo evanđelje.
Sv. Pavao znatno je utjecao na širenje kršćanstva u ovim ranim danima Crkve. Mnogi ga teolozi i povjesničari smatraju jednim od najbitnijih ličnosti u povijesti kršćanstva – prekretnicom koja je utabala put koji dovodi do proglašenja kršćanstva službenom religijom Rimskog carstva tri stoljeća kasnije. “Uskrsli Krist pojavljuje se kao sjajno svjetlo i obraća se Savlu, mijenja njegovo razmišljanje i sam njegov život”, pojasnio je papa Benedikt XVI. 2008. godine. “Sjaj Uskrsloga čini ga slijepim: tako se i izvana dogodilo ono što je bila njegova nutarnja stvarnost, njegova sljepoća u odnosu na istinu, svjetlo koje je Krist.”
