Ivan Marenić – “nisam želio otići u Njemačku na rad, želim uspjeti sam na svome”

Objavljeno: 26.10.2017 - 6:42 Pišu: Vjeko Hudolin, Željko Gašparović Pročitano: 2341 puta

Dok se neki odlučuju otići na rad u europske zemlje, tridesetdvogodišnji Ivan Marenić iz sela Košutarica prihvatio se rada na svojoj zemlji. Mladi poljoprivrednik vlasnik je OPG-a koji je preuzeo od majke Željke i uz pomoć članova svoje obitelji, uz oca Marijana, hrvatskog branitelja sada u mirovini, nastoje proširiti i razviti poljoprivredno gospodarstvo.

Od malih nogu radio sam pomalo uz oca Marijana i djeda Ivana na zemlji, koliko sam mogao uz obveze u školi. Završio sam za automehaničara, nažalost, gdje god sam počeo raditi, bio sam na neki način izigran. Prošao sam svašta, bio prevaren, radio bez plaće ili na “crno”. Vidio sam da od toga nema sreće ni budućnosti za mladog čovjeka, pa sam se vratio kući na naše gospodarstvo, kaže Ivan o svojoj odluci da se posveti poljoprivredi.

Mnogi Ivanovi poznanici koji su dijelili istu sudbinu tražeći siguran posao u Hrvatskoj odlučili su se na odlazak u zemlje Europske unije u potrazi za srećom, no Ivan je siguran da je njegova sreća ljubav prema rodnom kraju i Hrvatskoj, koliko god mu bilo teško. Vežu ga prijateljstva, kroz lovstvo, nogometni klub, dobrovoljno vatrogasno društvo u kojemu je zamjenik zapovjednika, a  neizmjerno je vezan za svoju Posavinu i Lonjsko polje.

Nisam želio otići u Njemačku, Irsku ili druge zapadnoeuropske zemlje, kako to u posljednje vrijeme čini veliki broj mladih. Odlučio sam se posvetiti poljoprivredi. Kada smo se poslije rata vratili u Košutaricu, počeo sam kao dječak uz oca i djeda raditi i na zemlji i u štalama. I zavolio sam to, dodaje Ivan.

S obitelji sada obrađuje 22 hektara zemlje, a žele proširiti površine, zakupiti ili kupiti još tridesetak hektara, povećati proizvodnju i buduće stado u sustavu krava-tele.

U poslovima sudjeluje cijela obitelj

Obiteljsko imanje prvo je vodio Ivanov otac Marijan, zatim majka Željka, a pomaže im i djed Ivan, koji iako poodmaklih godina još kosi travu i hrani životinje. Kada su krenuli imali su deset krava, taj se broj prepolovio no višestruko se povećao broj hektara zemlje koju obrađuju.

Ja sam nezaposlena, suprug je u mirovini koja je mala i od toga se nije moglo živjeti. Sada nam je ovako ipak lakše, kada radimo svi zajedno, koliko tko može, kaže majka Željka, sretna zbog Ivanove odluke da se vrati kući na selo i što je preuzeo poslove.

Ivanu je nedavno u sklopu “Programa ruralnog razvoja, potpora mladim poljoprivrednicima“, odobreno 50 tisuća eura nepovratnog novca Europskog poljoprivrednog fonda, s modelom 90 posto sredstava iz EU fonda, a ostatak su sredstva RH. Ističe “to mi je velik vjetar u leđa“, jer mu ta sredstva omogućuju kupnju dodatne poljoprivredne mehanizacije i krava.

Napominje i da mu je u pisanju projekta potpuno besplatno pomogla županijska Razvojna agencija Si-Mo-Ra, a očekuje njihovu pomoć ponovno jer namjerava se javiti i na druge natječaje iz Mjera potpore poljoprivrednicima. Planira kupnju novog traktora, prikolice, tunela za bale sijena i još ponešto.

Raditi na zemlji uvijek je bio težak posao, Ivan zna da neće biti lako, ima cilj i ništa ga neće pokolebati u njegovim planovima, za kraj naglašava “želim uspjeti sam na svome“.