Glazbeni duo Đukica i Drago – spoj dugogodišnjeg iskustva i glazbenog obrazovanja

Objavljeno: 13.09.2016 - 9:43 Piše: Željko Gašparović Pročitano: 1612 puta

Gdje god se pojave, zasviraju i zapjevaju pa su raspoloženje i zabava zagarantirani. Dvojica glazbenika, u spoju dugogodišnjeg iskustva i glazbenog obrazovanja, Đukica Rožić iz Popovače i Drago Došlović iz Novske, zajedno sviraju nekoliko godina, ponajviše po zagrebački lokalima, ali i u okolici, na raznim feštama gdje se sluša glazba koju najviše izvode, vječne melodije od 60-ih do 90-tih godina prošlog stoljeća.

Nakon završetka Glazbene škole u Zagrebu, sedamdesetih godina kao mladog glazbenika Đukicu Rožića i način njegovog sviranja klarineta i saksofona zapazio je Stjepan Miholjinec, dirigent, pijanist, skladatelj zabavne glazbe i pozvao ga u orkestar.

Pjevače je tada pratio cijeli orkestar pa sam tako svirao za Ivu Robića, Ivicu Šerfezija, Tonija Leskovara, puno drugih na njihovim gostovanjima po Rusiji, europskim državama i drugim kontinentima, po kabareima, koncertnim dvoranama, na terasama uz našu obalu, a to je trajalo godinama, ispričao je Đukica.

Glazba je ostala dio njega i nakon povratka iz inozemstva u svoj kraj, nastavio je svirati i već pet ili šest godina kao prateći na puhačim instrumentima svira s Dragom, kaže, volimo istu glazbu, izvodimo blues, evergreen-e, starogradske, pjesme šezdesetih, rock.

Drago krasno pjeva i ima širok repertoar, rekao je Đukica. Iako je prevalio već šezdesetu na odlazak u glazbenu mirovnu još ne pomišlja.

TONSKI PRILOG -

Obilježio je novljansku glazbenu scenu – s lakoćom izvodi preko 500 pjesama

Glazbena priča za Dragu počinje rano, pjesma ga prati od malih nogu, a svira od 15. godine. Počeo je u folklornom društvu, a kada je kupio svoju gitaru, početkom sedamdesetih s grupom prijatelja osniva vokalno instrumentalni sastav “Tornado“.

Tih godina nije bilo puno glazbenika koji bi svirali stranu glazbu, domaće pjesme koje su danas evergreeni. U „Tornadu“ sam svirao bass gitaru, Josip Marić svirao je vokal gitaru , a Zlatko Hepner bubnjeve. Kada je Darko Hozjan pokrenu glazbeni projekt „Poziv na put“ počinjem svirati s njima, uz Sinišu Cvetkovića i Željka Mesareka. Tada sam svirao neko vrijeme i bubnjeve, podsjetio je Drago na vrijeme kada je Novska imala šaroliku glazbenu scenu.

Drago kaže kako je puno naučio od Dubravka Zednika, glazbenika koji danas živi na obali Jadrana. Neko vrijeme svirao je i sa sastavom „Enigma“, Zvonimirom Potočkim, Darkom Hozjanom i Željko Vuga, a među najbolju glazbenu postavu s kojom je nastupao ubraja Krešu Lajha i Zvonimira Potočkog.

Krešo je bio pravi maher na gitari i to razdoblje, sve do kraja osamdesetih, ostaje mi u sjećanju. Imali smo veliki repertoar, rock, pop, domaće, svirali hitove, novi val sve do devedesetih godina kada prestajem s tim. Do prije petnaestak godina nisam aktivno svirao no bez glazbe ne mogu, ona je moj život i usrećuje me, a ja s njom druge ljude, napominje Drago.

Bogat i raznolik repertoar uvijek ostavlja iznenađene goste lokala ili uzvanike na mjestima gdje svira, izvodi više od 500 pjesama, a da ne mora pogledavati u bilježnicu. Kada ga pitaju “što znate svirati“, znatiželjnima odgovara “što želite da sviram?.

Na kraju razgovara otkriva kako već neko vrijeme radi na glazbenom projektu, zvati će se “Vino i gitare“, izvoditi će samo pjesme u kojima se spominje vino i gitara, a za nastup čeka “pravi” trenutak.