Broj dabrova u porastu – sve ih je više i uz Strug, ruše stabla uz obalu i grade prepreke na vodi

Objavljeno: 11.05.2017 - 6:36 Piše: Željko Gašparović Pročitano: 2011 puta

Od kada su prije dvadesetak godina u prirodu pušteni dabrovi, s namjerom da se neki dijelovi Hrvatske obogate životinjskim vrstama koje su nekada živjela na tim područjima, oni su se do danas proširili posvuda.

Prve jedinke puštene su na području Žutice, 47 ženki i mužjaka, u slijedećem razdoblju pušteni su i u rukavcu Drave kod Legrada i u šumu Česma pokraj Siščana, a nekoliko godina kasnije zaštitari prirode primijetili su cijelu obitelj dabrova i u Lonjskom polju.

Kako dabrovi vole čiste vodotoke, ribiči koji dolaze na pecanje na Strug povremeno imaju “bliske susrete” s ovim uspješnijim i vrhunskim “arhitektom” među životinjskim vrstama.
Nizvodno od mosta preko Struga kod Plesma nekoliko je brana preko toka vode koje su napravili dabrovi, a hodajući uz obalu mogu se zamijetiti nagrižena stabla koje dabar koristi kao materijal za gradnju brana. Svojim snažnim prednjim zubima za nekoliko sati može pregristi drvo većeg promjera.

Populacija dabra u Hrvatskoj danas je u porastu. Proširio se na druge vodene tokove, rijeke Savu i Dravu i njihove pritoke, zapažen je i u Kopačkom ritu i kod Slavonskog Broda. Prisutnost dabra na određenim ekosustavima je povećala opstojnost sustava i pogodovala održavanju biološke raznolikosti, kazala je Valerija Hima, stručna voditeljica pri Javnoj ustanovi Parka prirode Lonjsko polje. Dodaje kako se kao autohtona vrsta dabar spominje u Hrvatskoj se sve do kraja 19. stoljeća.

Iako se prirodnjaci raduju povratku dabra u vodene tokove, što govori i o čistoći vode, jer dabar se nastanjujem samo uz takve vode, nisu svi toliko oduševljeni. Ribiči, iako se dabar ne hrani ribom, nisu sretni što dabar ruši stabla uz obalu i gradi prepreke na vodi.

Nekontrolirano razmnožavanje, a dabar je i zaštićena vrsta te činjenica da na ovim prostorima nema prirodnog neprijatelja, naznaka je daljnjeg širenja ove životinjske vrste, ali i strahovanja ribiča i vlasnika polja uz vodotoke o mogućim štetama.