Zaboravljeni u Rajčićima– četvero jedinih stanovnika teško preživljava

Objavljeno: 24.04.2014 - 20:35 Piše: Novska.IN portal Pročitano: 449 puta

To što smo na svojem dalo nam je snage u teškoćama, kažu jedini stanovnici Rajčića, sela 20 kilometara udaljenog od Novske.

Selo Rajčići udaljeno je od Novske nekih 20-ak kilometara. Život se niti nakon toliko godina nije vratio u selo u kojemu je nekada živjelo više od stotinjak stanovnika, a sada ih ima samo četvero. Prvi povratnici bili su bračni par Milka i Mladen Todorović. Došli su 1997. godine u opustošeno selo, koliko su mogli uredili su ruševnu kuću i živjeli od onoga što su sami proizveli. Niti do danas nisu ostvarili nikakva primanja, a preživljavaju od prodaje uzgojenih ovaca.

-Teško je ovdje živjeti, sami u brdu kilometrima od prvog naselja. Jedne zime supruga se razboljela. Svaki dan smo satima prtili snijeg do prve ambulante kako bi primila injekciju. Mnogi za sve to što smo proživjeli ovih godina ne bi imali snage, ali bili smo na svojem i to nas je održalo, ponosno je rekao Mladen. Jedan poznanik poklonio im je par kokoši i pijetla, imaju ih sada cijelo jato. Uredili su i novu, ne veliku kuću, dovoljnu za njih dvoje, kako bi mirnije dočekali starost. Došla je i struja poslije godina mraka provedenih uz lampu i svijeće.

Mladen kaže da su mnogi od bivših mještana koji žive izvan Hrvatske, prodali svoje kuće i imanja jer se ne misle vratiti u Rajčiće. Sad je skoro sva zemlja oko Rajčića u privatnim rukama jednog velikog uzgajivača voća, Mladen dodaje da je to dobro, bolje nego što su neki planirali, napraviti veliku deponiju otpada u blizini sela.

Zimu proveo pod šatorom

Tek krajem 2009. godine u Rajčiće se vratio i Ilija Savić. U ostatcima svoje nekadašnje kuće nije mogao boraviti pa je cijelu zimu proveo pod šatorom. On i njegov pas dijelili su sudbinu i svaki komadić hrane. Dok pokazuje fotografije šatora pokrivenog snijegom, Ilija kaže da to bila borba za goli život. Pomogli su mu malo Todorovići, koliko su mogli. Sljedeće godine uspio je od materijala koji je dobio od UNHCR-a sagraditi kućicu od desetak kvadara, prije dvije godine u selo mu se vratila i majka Smiljana. Preživljavaju s 850 kuna koje dobivaju kao socijalnu pomoć. Kada im netko navrati, Smiljana veli, da bi goste rado ponudila nečim, no često nema čime.

– Malo je bolje od kako je došla struja, mogu gledati televiziju i internet. Ipak, ne znam zašto živim, ne vidim neku perspektivu, svaki dan mi je isti. Iako sam invalid, sposoban sam raditi, no nitko mi nije dao posao. I oni koji nešto ponude, pitaju me tko sam i što sam. Još se sve svodi na nacionalnu stranu. Ja jesam pravoslavne vjere, ali rođen sam u Hrvatskoj i građanin sam Hrvatske, kaže Ilija. Obratio se Ilija i gradskoj vlasti u Novskoj za pomoć, ali od tog susreta i sada osjeća gorčinu.

Vlast za njih ne mari

– Imao sam osjećaj da za nas nitko od vlasti ne zna i ne mari, a i mi smo stanovnici grada Novske, dodaje Ilija. Jednokratnu pomoć je dobio, ali to nije dovoljno. Obećanje županijske vlasti kako će pomoći oko obnove kuće ne odvija se dinamikom koja je najavljivana.

Kada je jedine stanovnike Rajčića upoznao Boro Rkman, zamjenik županice, ponudio se oko rješavanja njihovih problema opstanka u Rajčićima. Susreli su se oni i sa županicom, ali i ostalim županijskim čelnicima koji su znali često navratiti u Rajčiće. No, osjećaj da su ih kao ljude svi pomalo zaboravili, teško im pada, teže nego sve godine života bez struje, življenja pod šatorom i neimaštine.