Vrijedna i složna obitelj Došlović iz Jazavice – poljoprivredu treba živjeti, cijeniti i poštivati

Objavljeno: 04.01.2018 - 9:40 Piše: Vjekoslav Hudolin Pročitano: 1962 puta

Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Gorana Došlovića iz Jazavice kod Novske, koje se bavi uzgojem goveda u sustavu krava-tele i ratarskom proizvodnjom, jedno je od uspješnijih na širem novljanskom području. Dobar primjer da se u poljoprivredi uz puno volje, rada i ulaganja može nešto postići i kada se krene praktično od nule.

Došlovići su i prije rata bili vrijedna i prilično dobrostojeća obitelj. Goranov otac Nikola radio je u novljanjskoj tvrtki Kony, njegova supruga Dragica bila je domaćica, ali su se s bakom Ljubicom, djedom Ivanom i djecom Nikolinom, Goranom i Ivanom i tada bavili poljoprivredom. Obrađivali su zemlju, proizvodili šećernu repu, povrće, bavili se stočarstvom i lijepo živjeli. Nažalost, u Domovinskom ratu njihovo selo je potpuno stradalo.

Za vrijeme Domovinskog rata obiteljska kuća i gospodarski objekti su bili spaljeni, sve je bilo porušeno, svi strojevi su nestali, odneseni, pokradeni, obitelj je završila u progonstvu, seljakali smo od Novske, Kutine, do Ivanca, gdje sam krenuo u prvi razred gimnazije, da bi nakon povratka opću gimnaziju završio u Novskoj – prisjeća se Goran najtežih trenutaka u životu svoje obitelji kada su se praktično bez ičega vratili na zgarište i ruševine gdje su ispočetka krenuli u novi život.

Nakon svaštarenja odlučili se za sustav krava-tele

Kao mladić nakon rata jedno vrijeme radio je u stričevoj tvrtki. Budući da je odrastao na selu uz veliki pašnjak Mokro polje koji se prostire u Parku prirode Lonjsko polje, gdje je njegova obitelj nekada držala dosta stoke, da je uz roditelje, djeda i baku zavolio poljoprivredu koja mu se uvukla pod kožu, Goran se odlučio posvetiti obradi zemlje i uzgoju stoke. Želio je ostati u rodnom domu i, kako kaže, unatoč svim problemima koji su pratili poljoprivredu, vidio je u njoj mogućnost, egzistenciju i opstanak.

Kad sam se oženio 2000. godine sa suprugom Biljanom, ponovno smo krenuli u poljoprivredu. Naravno, u ovih 17 godina borili smo se da razvijemo svoje gospodarstvo, bilo je tu i uspona i padova i grešaka kao u svakom poslu, bilo je vrlo turbulentnih razdoblja, ali nismo se predali. Ispočetka smo svaštarili, bavili se svačim pomalo, proizvodnjom povrća, ratarenjem i stočarstvom. Radili svašta da bismo opstali. Jednostavno tražili smo se i onda smo se prije 9 godina počeli baviti govedarstvom, sustav krava-tele. U tomu smo vidjeli priliku, mogućnost i prednost u odnosu na neke druge grane poljoprivrede zbog prirodnih resursa koje imamo u našoj Sisačko-moslavačkoj županiji i u ovom našem novljanskom području. To su velike pašnjačke površine u Mokrom polju na području Parka prirode Lonjsko polje gdje je lokalno stanovništvo odvajkada uzgajalo mnogo svinja, krava i konja i živjelo od toga – priča Goran.

Ekološka proizvodnja goveda i pira

OPG osnovali su 2003. godine i sada u upisniku poljoprivrednih gospodarstava imaju osamdesetak hektara zemlje, od toga 35 hektara vlastite zemlje, ostalo u zakupu privatne i državne zemlje. Na nešto manje od 40 hektara bave se ekološkom proizvodnjom, i govedarstvo je u ekološkoj proizvodnji. Od ratarskih kultura uzgajaju pir i nešto zobi u ekološkoj proizvodnji. Za pir imaju osigurano tržište, uspješno surađuju s njemačkom tvrtkom “Natur Gold Farms” sa sjedištem u Mađarskoj.

U sustavu krava-tele trenutačno mamo sedamdesetak grla, krava, junica i teladi, simentalce i francusku pasminu šarole, i križance tih dviju pasmina. Naš cilj je proizvodnja teladi težine od 150 do 200 kilograma koja se dobro prodaje. To je ono što ja stalno govorim kolegama i ljudima koji bi htjeli raditi da još bolje iskoristimo zajedničke pašnjake u Mokrom polju. Ondje još ima prostora za povećanje proizvodnje – dodaje Goran, koji je i predsjednik Udruge uzgajivača goveda Mokro polje-Novska u kojoj je okupljeno desetak uzgajivača s oko 250 grla.
Do proljeća do jeseni, oko sedam mjeseci stoka je na slobodnoj ispaši u Mokrom polju, a stočari s kojim smo razgovarali kada su goveda iz polja vračali u prostor gdje će boraviti za vrijeme zime, kažu kako krave čiste pašnjake, jedu i suzbijaju amorfu u Mokrom polju.

Puno im je pomogao novac Europske unije

Kako bi ubrzali širenje, razvoj i modernizaciju proizvodnje Došlovići su aplicirali za sredstva na natječaj Programa ruralnog razvoja, ispunili su sve uvjete, prošli na tom natječaju i nepovratno im je odobreno oko 800 tisuća kuna.

Dobivenim sredstvima kupili smo novi traktor, prikolicu za zrno, prikolicu za prijevoz bala, kosu i tunel za skladištenje bala i mehanizacije. Taj nepovratni novac Europske unije i Hrvatske države, velika nam je pomoć i svojevrsna odskočna daska za daljnji razvoj. Štalu kapaciteta za sto krava napravili smo prije 4 godine vlastitim sredstvima i sada smo dobrano opremili i modernizirali svoje gospodarstvo – istaknuo je Goran.

Vrijedna i složna obitelj

Ključ uspjeha OPG-a Došlović je vrijedna i složna obitelj koja zna što želi i hoće. Velika potpora Goranu je njegova supruga Biljana, žena koja za sebe kaže da je odrasla u Novskoj, koja prije udaje nije imala pojma o poljoprivredi.

Kada sam se udala u Jazavicu došla sam iz grada, praktično s betona, nikad nisam u životu radila na zemlji, ali evo uz supruga i njegove vrijedne roditelje, Dragicu i Nikolu, koji nam i sada pomažu koliko mogu, radim mnoge poslove u poljoprivredi oko stoke, vozim traktor, uz brigu oko naše djece, kćeri Petre (11) i Mateje (16) i sina Luke (12) – kazala je Biljana.

Na gospodarstvu djeca odmalena stječu radne navike i već sada, uz obveze u školi, obavljaju mnoge poslove na imanju.

Pomažem tati na njivama, obavljam i neke poslove s traktorom, pomažem oko stoke na farmi. Želio bih ići u poljoprivrednu školu i ostati na našem gospodarstvu – s puno žara o poljoprivredi govori ovaj vrijedni dječak, koji se već uvelike osamostalio i osposobio za rad na zemlji i farmi.

Nema napretka bez rada, upornosti, ljubavi i dobrih projekata. Poljoprivreda nije bauk, nije to ništa strašno, to je posao koji treba cijeniti i poštovati, što kod nas u Hrvatskoj, nažalost, nije slučaj. Ipak mi poljoprivrednici proizvodimo hranu, bavimo se poslom na koji svaki proizvođač trebao biti ponosan – poručuju Došlovići, a Goran dodaje “mora se raditi i uhvatiti u koštac s problemima, nigdje ne teku med i mlijeko, i u Njemačkoj i drugim europskim zemljama mora se raditi“.