KOMENTAR Ljiljanke Žunić: Odrastanje bez vlastitog oca

Objavljeno: 09.07.2015 - 16:19 Piše: Novska.IN portal Pročitano: 3168 puta

Na Novska.IN portal javila se Ljiljanka Žunić, diplomirana socijalna radnica iz Novske, s velikom željom objave dopisa u kojem daje osvrt na temu djece poginulih hrvatskih branitelja, invalida, ali i početka rada sa stradalnicima Domovinskog rata u Novskoj.

Podsjećamo, prostor za komentare na Novska.IN portalu mogu ostvariti svi, ukoliko se uvjerimo da ne krše Uvjete korištenja portala. Pozivamo Vas ovim putem da nam se javite s vlastitim mišljenjem, komentarom ili osvrtom na bilo koju temu svakodnevnog života našeg grada, okolice ali i države, a to možete uraditi u bilo koje vrijeme kontaktom putem e-mail adrese: redakcija@novska.in.

Dopis Ljiljanke Žunić prenosimo u cijelosti:

Poštovani,

molim vas, ovaj dopis objavite na vašem portalu, a također sam suglasna da isti proslijedite i drugim medijima.

Na stranicama Vašeg portala, novska.in, objavljen je odgovor gradonačelnika Grada Novske na upit gradske vijećnice vezano uz troškove Grada. Odgovorom da je imenovana kao dijete poginulog hrvatskog branitelja sve stekla u životu po prstu Božjem, istinska je uvreda, kako za djecu poginulih hrvatskih branitelja, tako i za sve obitelji poginulih i sve branitelje našeg Grada, pa i šire.

Radila sam kao socijalni radnik referent za skrb o hrvatskim braniteljima u tadašnjem Uredu za obranu Novska, u vremenu od 12.7.1992. do 26.10.1993. godine, i osjećam potrebu upoznati javnost sa samim početcima rada sa stradalnicima Domovinskog rata, prvenstveno mislim na djecu poginulih hrvatskih branitelja.

Kako su naši branitelji išli s emocijama u obranu svoje Domovine bez prethodnih priprema i osposobljenosti i drugih uvjeta, tako sam i ja kao socijalni radnik pokušavala pomoći svim stradalnicima Domovinskog rata. U to vrijeme na snazi su bile Izmjene i dopune Zakona o pravima invalida i civilnih žrtava rata (Drugog svjetskog rata), i po tome smo pokušavali pomoći pri ostvarivanju materijalnih prava. Napominjem da je velika većina obitelji poginulih tada bila istjerana iz svojih domova, te ih je trebalo najprije stambeno zbrinuti.

Pitam se, kome je bilo lakše zbrinuti svoju obitelj, onima koji su imali očeve, muževe i sinove ili onima koji ih posjećuju na grobljima?

Postepeno sam organizirala osnivanje Udruga udovica i Udruga roditelja poginulih hrvatskih branitelja, kako bi svi zajedno i međusobnim kontaktom mogli jedni drugima biti potpora i pomoć u teškim danima oporavka od gubitka svojih najmilijih. S vremenom smo uspjeli i materijalno zbrinuti i pomaći obitelji s teškim materijalnim situacijama, ali teže od toga bilo je svakodnevno raditi i razgovarati s djecom poginulih i njihovim majkama. Djeca su tada većinom bila mlađeg uzrasta, s tisućama pitanja o svom tati, neki ga se niti ne sjećaju, na koje nitko nije mogao dati „dobar odgovor“.

Česti su zlobni komentari na račun mirovina i invalidnina obitelji poginulih.

Pitam se: kolika je cijena odrastanja djeteta i življenja bez oca. U svakoj životnoj fazi nam trebaju očevi na različite načine, pa i kada smo odrasli, i imamo svoju obitelji, našoj djeci trebaju djedovi. Tko može nadoknaditi i po kojoj cijeni? Činjenice da su tu djecu samo majke dočekivale pred školom kada je kiša i loše vrijeme, tate ih nisu vodile na nogomet, ribolov, niti razgovarali o “muškim stvarima”, nisu bili na njihovim nastupima u vrtiću ili u školi, nisu se veselili njihovim peticama u svjedodžbama. Tate ih nisu po noći uspavljivali, vodili liječniku, posjećivali u bolnici.

Tate nema niti na jednoj obiteljskoj slici, rođendanu, prvoj pričesti, krizmi, vjenčanju. Tko vodi kćeri pred oltar na vjenčanje, tko se igra sa njihovom djecom unucima?

Svi oni koji misle da su im primanja prevelika, neka pitaju svoju djecu koliko košta njihovo prisustvo u svim gore navedenim životnim situacijama, ako saznaju cijenu molim neka je javno obave, ja je ne znam.

Molim sve političare, kosti svih stradalnika svih ratova ostavite da se odmaraju, a svoj uspjeh u radu temeljite na svojim sposobnostima i ljudskim kvalitetama.

U Novskoj, 8.7.2015.

Ljiljanka Žunić, dipl. socijalni radnik