Dobra volja i ustrajnost u pomaganju potrebitima

Objavljeno: 19.03.2015 - 11:36 Piše: Željko Gašparović Pročitano: 960 puta

– Teško je opisati u kakvim sve uvjetima žive obitelji kojima smo do sada pomagali. Susrećemo se s ljudima koji su iz raznih razloga osiromašeni, zbog gubitka posla, ovrha radi duga, raznih okolnosti koje su ih dovele do ruba dostojanstava življenja. Najteže u svemu je vidjeti djecu, u tim kućicama koje su u tako lošem stanju da izgledaju kao da će se svaki tren srušiti. Neke su na osami, u selima gdje životare rijetki, bez osnovnih uvjeta, kao da su zaboravljeni od svih, rekao je Miro Margetić, nakon povratka sa još jedne od misija dobrote.

Ovaj Novljanin, o kojemu smo nedavno pisali, dobrotvor koji dvije godine tiho i ne hvaleći se pomaže potrebitima, zaslužuje da o njemu ponovno govorimo. Zapitali smo Miru kako je sve počelo, kaže “more loših vijesti, priča o ljudima s margine života, siromašnih i bolesnih”, pokrenulo ga je prema humanitarnom radu.

– Rekao sam sebi, moram nekako pomoći. I tako je krenulo, malo po malo. S nekoliko vrećica potrepština koje sam odnesao prvoj obitelji, iznenađenje i radost na njihovim licima dalo mi je volje za nastaviti, priča Miro. Odvajao je od sebe da bi pomogao drugima, odricao se slobodnog vremena posvećujući se želji za pomaganjem drugima, a onda nakon jedne objave na društvenim mrežama, želeći skrenuti pozornost na siromaštvo ljudi koje je obilazio, sve je dobilo drugu dimenziju.

Počeli su mu se javljati mnogi nudeći pomoć u svemu – hrani, odjeći i obući, kućanskim stvarima, neki građevinari su se ponudili da bi obavili uređenje kuće jednoj višečlanoj obitelji, samohranoj majci s troje djece iz Vrbovačke Dubrave.

Mirinoj misiji pomaganja priključio se još jedan Novljanin, umirovljenik Željko Kovačević, pa njih dvojica kada prikupe dovoljno pomoći odvoze je onima kojim je potrebna. Nedavno su nosili hranu i higijenske potrepštine sedamdeset petogodišnjem Stjepanu iz Bedeničke. Teško su ga pronašli u brdu, jer starac živi sam u jednoj udaljenoj od puta kleti, a kada je vidio koliko su mu svega donijeli, odvojio je samo dio. Ostalo je Miru i Željka uputio da odnesu jednoj drugoj siromašnoj obitelji  s djecom u selo.

– Vidjeti ta sretan lica djece kada smo im dali čokolade iz paketa namijenjenih Stjepanu koje on nije primio, ne može se opisati. To nas dalje pokreće, rekli su naši dobrotvori.

Naslušali su se oni i tužnih životnih priča onih kojima su pomagali, i nije im lako -nije ih lako zaboraviti, no Miro i Željko kažu da će ustrajati. Raduje ih i sve veći broj onih koji im se priključuju, a već koordiniraju i s drugim humanitarnim udrugama na području Hrvatske.

Još jednom donosimo broj 091/974-0254,  na koji možete dobiti potrebne informacije. Bravo, i nadamo se da će se još više ljudi priključiti ovakvim akcijama pomaganja onima kojima je to najpotrebnije!