U sjećanje na Ivu Vrtarića Kuma – konjanika, ratnika i umjetnika

Objavljeno: 15.07.2015 - 17:12 Piše: Željko Gašparović Pročitano: 1500 puta

Tri su godine prošle kako smo se na starom motovunskom gradskom groblju oprostili od dragog prijatelja, Slavonca, konjanika, ratnika i umjetnika, Ive Vrtarića – Kuma.

Ivo Vrtarić – Kum, akademski grafičar, preminuo je u 63. godini života, a na pokopu, uz obitelj, od njega se tada oprostili i mnogobrojni prijatelji, umjetnici, Novljani, prijatelji iz djetinjstva rodnog Roždanika, njegovi suborci, uz vojne počasti, riječi sjećanja i zvuke tambura – pjesama koje za života slušao.

Ivo Vrtarić – Kum rođen je 1949. godine u Roždaniku, nakon osnovne, školovanje nastavlja u Zagrebu. Diplomirao je na grafičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti, živio je i radio u Motovunu, kao stručni suradnik Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu i Rijeci.

Novska pamti njegovi doprinos – autor je prvog grba Grada Novske, slikar, grafičar, dizajner, a u presudnim danima Kum je stao u obranu Domovine. Vodila ga je ljubav prema Slavoniji i  Hrvatskoj.

Došao je braniti Novsku, obučen u tko zna gdje nabavljenoj odori i s trofejnim njemačkim automatom iz nekog prošlog rata. Ubrzo nakon dolaska organizirao je WAR press centar Operativne grupe Posavina. Slavonsko široko srce i ljubav prema konjima Kum je pokazao i  najtežim vremenima rata, osniva i satniju namijenjenu za izvlačenje ranjenika s brdskih prostora Novske.

Ni u tim teškim danima nije zaboravio na umjetnost pa je tako dizajnirao ratne plakate – “Ranjena ptica“, “I moj tata je hrvatski vojnik“, „Live and let live“, plakati koji su ušli u antologiju najljepših hrvatskih plakata kao i skulpture granatom pogođenog stoljetnog slavonskog hrasta,  koji postaje simbolom stradanja prirode.

Iza Ive Vrtarića – Kuma ostala su brojna druga djela, grafički je oblikovao knjige, snimao je dokumentarce, osmislio mnoge multimedijalne projekte.

Uvijek ga je vodila ljubav prema ljepoti slobode, konjima i jahanju dragom Istrom s njegovog “Motovun ranch-a”, no uvijek je rado dolazio u svoj rodni kraj.

Znao je na tim susretima kazati “treba biti dobar čovjek, a na sitne duše se ne osvrtati”.

Kume, ostavio si traga u svima nama, s bolom u našim srcima neka ti zauvijek bude laka hrvatska gruda.