Željko Klaus, član Nadzornog odbora EKN-a Petrokemije

Objavljeno: 13.08.2014 - 19:18 Piše: Iva Čaisa Pročitano: 973 puta

S ciljem spašavanja Petrokemije d.d. od kolovoza će u toj tvornici mineralnih gnojiva raditi gotovo 500 radnika manje. Iako smanjenje radnih mjesta nije ono za što se sindikati bore, ovakav scenarij Željko Klaus, povjerenik sindikata EKN-a Petrokemije smatra sindikalnim uspjehom.

Postigli su ono o čemu mnogi mogu samo maštati. Radnici odlaze dobrovoljno, a za svoj će rad u Petrokemiji dobiti i velike otpremnine. Prvi krug dokapitalizacije uspješno je završen pa smo sa Željkom Klausom, koji u Petrokemiji radi punih 30 godina, a na čelu sindikata EKN-a Petrokemije je od 1998. godine, porazgovarali o sindikalnim uspjesima i porazima te budućnosti tvornice o kojoj ne ovisi samo Kutina, nego i šira regija.

Završio je prvi krug dokapitalizacije Petrokemije. Jeste li zadovoljni rezultatima?

Ono što je dobro, najveći vlasnik Perokemije – Vlada RH ipak je nakon podosta uvjeravanja shvatila važnost opstanka tvornice. Ne radi Grada Kutine, jer da je samo do Kutine ne bi se oni pretjerano trudili. Zbog poljoprivrede je vlasnik odlučio pomoći. Točnije, ponašaju se kako bi se i pravi vlasnik trebao ponašati.

Dokapitalizacija se prvodi u tri kruga po strogo određenim pravilima. Prvi krug koji je trajao sedam dana prošao je sukladno očekivanjima, dok će drugi krug dokapitalizacije trajati 5 dana, a u njemu će moći sudjelovati samo oni koji su bili u prvom krugu i koji već imaju dionice Petrokemije. Ukoliko bude trećeg kruga, a nadamo se da neće, tada u dokapitalizaciji mogu sudjelovati svi. U prvom krugu je bilo nužno da najveći vlasnik uđe u priču dokapitalizacije s najvećom svotom novca. Iako je bilo puno skeptika, to se dogodilo. Time je država otvorila vrata za drugi krug, a nama dokazala da provede sve ono što smo se i dogovorili. Možda izgleda malo čudno što sindikati šute. Šutimo zato što znamo što se događa i sve se odvija prema dogovorenom. Ja sam gotovo siguran da će država u drugom krugu dokapitalizacije cijelu ovu priču i završiti. Mi mirno čekamo drugi krug, jer nas ministar Vrdoljak do sada još nije izigrao.

Ono što je bitno reći jest da do dokapitalizacije nije došlo neplanirano. Vlasnik tvornice imao  je određene zahtjeve. Temeljni od njih bio je da se provede restrukturiranje tvrtke. Mi u sindikatu uvijek zaključimo da se restrukturiranje najčešće svede na višak radnika. Jako mi je drago što sada mogu javno reći da iz Petrokemije za nekoliko dana odlazi 490 radnika. Ne zaboravimo da je početkom godine otišlo već njih 160. No ono što je sindikatu bitno jest da ti radnici odlaze s pristojnim otpremninama. Ja neću reći najboljim jer one to nisu. Sindikati su uspjeli ispregovarat 6,400 kuna po godini staža, to je najveći neoporezivi iznos. Ono drugo što je još važnije i zbog čega nema buna i revolucija i zbog čega sindikati šute, jest činjenica da se iz Petrokemije odlazi po principu dobrovoljnosti. Nemamo socijalne potrese, liste viška radnika na kojima su samohrani roditelji, samci, itd. Pomoglo nam je to što je Petrokemija dosta stara tvrtka, nije bilo velikih zapošljavanja u proteklih 10-ak godina. Idealna je ovo prilika da ljudi blizu mirovine odu iz tvornice uz pristojnu otpremninu.

Iz tih sredstava dokapitalizacije, oko 100 milijuna kuna će otići na otpremnine. To je uvijet restrukturiranja koji su sindikati iznimno kvalitetno odradili.

Jesu li novci za otpremnine spremni?

Sve je toliko dobro pripremljeno. Ljudi koji odlaze s 31. srpnjem će u roku od mjesec dana dobiti otpremnine.

Iako sindikalni uspjeh, nerijetko se čuju rasprave o prevelikim otpremninama. Ljudi se pitaju je li opravdano da država dokapitalizira kako bi se isplatile otpremnine?

O tom bismo mogli dugo pričati. Vlasnik od Petrokemije želi napraviti uspješnu tvrtku i zato treba zagrebati u sva područja. Ovo što će se sada potrošiti 100 milijuna kuna na otpremnine već nakon 17 mjeseci će se početi vraćati. Nemojmo se zavaravati. To nije novac bačen u bunar, s tim će Petrokemija postat još konkurentnija uz još malo snižavanje cijene plina, uz malo bolje stanje u hrvatskoj poljoprivredi i dizanje cijene gnojiva. I još nešto, ovo su prvi novci koje Petrokemija dobiva od države. U zadnjih 10 godina Petrokemija je samo kroz doprinose u državni proračun uplatila 2 milijarde kuna. Hoćemo li pričati o gradskom proračunu? Dakle, ljudi moji. Mi smo u plinsku mrežu uložili svojih milijardu kuna. I sada kada vlasnik vraća 250 milijuna kuna ljudi svašta pričaju. Dakle, Petrokemija nije rupa bez dna, a država je ovim napravila pametan potez. Za deset godina nitko se neće sjetiti današnje situacije i reći će: „Bravo, vi ste zbog 250 milijuna uloženih kuna nastavili u državni proračun vraćati milijarde.“.

Kutinski gradonačelnik Kutine Andrija Rudić Vam zamjera da ste napravili dobro za radnike i tvornicu, ali ne i za grad.

Moj posao je da činim dobro za radnike. Od tih 490 ljudi što odlaze, istine radi, nisu svi iz Kutine. I Novska, Popovača, nešto manje Garešnica i oni će osjetiti ovo smanjenje radnika. S područja grada Kutine je 330 ljudi. Na sindikatu je kada dođe do ovakve situacije da zaštiti radnike. Mi radimo svoj posao, gradonačelnik neka radi svoj.

Kako ste i rekli, treba dodatno sniziti cijenu plina, smanjiti PDV-a na mineralna gnojiva, podići poljoprivredu na noge. Sve su to teme o kojima se priča već godinama. Je li Vlada dovoljno jaka za te velike pothvate?

Čini mi se da jedino sindikati u Petrokemiji pričaju već 15 godina o cijeni plina. Već smo dojadili i Bogu i narodu. Konačno je netko shvatio da Petrokemija u odnosu na ostale proizvođače mineralnih gnojiva plaća najskuplji plin. Tu bi sad valjalo ministra Vrdoljaka pitati što će se po pitanju plina nadalje događati. Nažalost, Petrokemija je koleteralna žrtva privatizacije INA-e. Mađari su tada napravili odličan posao, ne treba se ljutiti na njih. Imamo mi svoje krivce od 2003. do 2008, točnije od Ivice Račana pa do Ive Sanadera. Za nas su svi jednako krivi. Vjerujem da uz rješavanje odnosa u INA-i, Petrokemija može doći u poziciju kupnje jeftinijeg plina što će dovesti do ogromnih ušteda. Što se tiče poljoprivrede valjda će netko shvatiti da Hrvatska nije samo Jadransko more i da su potencijali u razvoju poljoprivrede iznimno veliki. I još jedna sitnica. Često nas u Petrokemiji psuju jer je naše mineralno gnojivo u Sloveniji jeftinije nego u Hrvatskoj. To je tako jer kada Slovenac kupi recimo tonu gnojiva po istoj cijeni kao i hrvatski poljoprivrednik on plati 8% PDV-a, a Hrvat 25%. PDV na mineralna gnojiva mora se smanjiti.

Pitanje za kraj. Mnogi, pa tako i ja, pitaju se jeste li i Vi na popisu ljudi koji odlaze?

Ne, ne razmišljam o tome da odem. Reći ću vam iskreno. Da je u Petrokemiji bilo sve normalno ove godine, da nismo plesali, odnosno da ne plešemo na rubu stečaja, ove bih godine promijenio posao. Ovo je izborna godina u EKN-u, dugogodišnji predsjednik, također Kutinčanin, Ivan Tomac odlazi u mirovinu i da ja sam trebao doći na njegovo mjesto. Ovo će mnogi shavtiti krivo, no ja sada nemam hrabrosti otići iz Petrokemije, osjećao bih se kao kukavica. Na kraju ostao ili otišao, opet ću ja biti kriv za sve.

Gospodinu Klausu se zahvaljujemo za intervju!