Siniša Blažeković – izviđački odred “Zelena patrola”

Objavljeno: 23.01.2015 - 20:51 Piše: Luka Selenić Pročitano: 1655 puta

Ovaj tjedan vam donosimo razgovor sa Sinišom Blažekovićem, voditeljem izviđačkog odreda “Zelena patrola” iz Rajića. Doznajte što je točno “Zelena patrola”, koje su im aktivnosti, s kim surađuju iz inozemstva i zašto su bili posebni gosti u Engleskoj prošle godine.

Siniša, za uvod, možete li nam objasniti što su to točno izviđači? Izviđače svi povezujemo sa prirodom, kampiranjem i druženjem. Što izviđače izdvaja od drugih? Koji vam je cilj?

Ono što izviđački pokret čini posebnim, pogotovo u odnosu na mnogobrojne druge udruge koje rade sa djecom i mladima, je naš kodeks ponašanja. Naši zakoni, zavjeti, pozdravi, pravila ponašanja i naše uniforme. Simbolika samog pokreta, znanja i vještine koje prenosimo na mlađe generacije. Sve to kroz godine postaje, takoreći, način života, pa shodno tome biti izviđač je način na koji živiš i promišljaš život. Neki cijeli svoj život ostaju izviđači, prenoseći svoje znanje mlađima. Možda najupečatljivije to govori slogan izviđačkog pokreta koji kaže da izviđač “svaki dan treba napraviti jedno dobro djelo”. I ono što je najvažnije, nastojimo educirati djecu i mlade učeći ih da se odupru bilo kakvim štetnim ovisnostima kao što su droga, cigarete, alkohol ili loša asocijalna ili kriminalna ponašanja. Težište stavljamo na obitelj i prijateljstva. Pripadnost scoutskom pokretu svuda u svijetu znači ugled i poštovanje šire društvene zajednice, prednost kod upisa u visoke škole ili traženju posla. Nažalost, kod nas postoje još uvijek predrasude prema pokretu, djelomično zbog nekih prošlih vremena, djelomično zbog nekih koji su se ili našli slučajno ili s određenom namjerom u izviđaštvu, kompromitirajući ga svojim djelovanjem.

Od kud vaša ljubav prema izviđaštvu? Predpostavljam da je ona bila glavni voditelj prema osnivanju Zelene patrole. Kakva je povijest Zelene patrole?

Na početku, ono što mislim da moram spomenuti je da počeci “Zelena patrole” zapravo počinju još u osamdesetim godinama, kada sam kao tadašnji član novljanskih izviđača odlučio oformiti svoju patrolu izviđača. S obzirom da u Rajiću nije bilo izviđača u to vrijeme, izviđač sam postao nakon upisa u srednju školu u Novskoj. Sam program bio je vrlo sličan današnjem, i težište je bilo na znanjima i vještinama boravka, snalaženja i preživljavanja u prirodi. Pečat svega bili su izviđački zakoni i kodeks ponašanja koji nas je kao grupu djece i mladih činio drugačijim od svih ostalih udruga ili slobodnih aktivnosti u školi. Premda nas mnogi i danas znaju zvati “Titinim pionirima”, ništa ne može biti dalje od toga. U to vrijeme sam okupio djecu iz svog sela koja su pohađala novoizgrađenu Osnovnu školu u Jazavici. Bilo nas je petnaest, zajedno sa mnom, a za ime patrole sam odabrao naslov knjige poznatog hrvatskog pisca za djecu i pokretača izviđačkog pokreta u Hrvatskoj Danka Oblaka, koja se također zvala “Zelena patrola”. Bila je to knjiga priča o dogodovštinama izviđača, i ne znam da li je bilo izviđača u to vrijeme koji ju nije pročitao.

Što vas je potaklo da ponovno pokrenete izviđački pokret, kad u Novskoj već postojao jedan?

O ponovnom pokretanju izviđača razmišljao sam nekoliko godina. Znao sam kolika je odgovornost rada sa djecom i mladima. Mnogi od mojih članova ondašnje “Zelene patrole”, a koji su sada imali već svoju djecu, poticali su me da ponovno pokrenem “Zelenu patrolu”. Priznajem da smo spočetka razmišljali o osnivanju “Zelene patrole” kao jedne od družina unutar novljanskog odreda. No, razgovori koje smo vodili sa starješinom novljanskog odreda izviđača jednostavno nisu išli u smjeru u kojem smo se mi vidjeli. Imali smo drugačije viđenje i stavove koji se nisu poklapali, i svako je nastavio svojim putem. U dogovoru sa našim starješinom odreda Damirom Blažeković, donijeli smo odluku da “Zelenu patrolu” osnujemo kao zasebnu i samostalnu izviđačku udrugu koja će, za početak, okupiti djecu koja pohađaju osnovnu školu Rajić. To je bila dobra odluka. Rezultati našeg rada, naše aktivnosti, kako nacionalne tako i međunarodne, druženje sa drugom djecom i odredima, uključujući naš međunarodni izviđački kamp i odlazak u Englesku, te zaključno – priznanje grada koje smo dobili za svoj rad i na koje smo jako, jako ponosni – plod su te naše odluke.

Rekli ste da se vaši stavovi ne poklapaju sa stavom novljanskih izviđača. Kakav je danas odnos sa novljanskim izviđačima?

Što se tiče pitanja o suradnji sa novljanskim izviđačima, a koje nam je bilo postavljeno sa više strana, ističem da problem nije u nama. Kao prvo, otvoreni smo za suradnju sa svim udrugama, pogotovo izviđačkim. Što mogu potvrditi sve udruge s kojima već surađujemo. Izviđači iz Kutine i ured našeg Saveza izviđača Hrvatske su nam nesebično i puno pomagali tijekom osnivanja odreda prvih godinu dana rada. Tu pomoć nastavljaju nam pružati i sada kada je to potrebno. Na žalost, što se tiče novljanskih izviđača, nismo do sada imali priliku upoznati niti jedno dijete koje je član njihovog odreda.

Nas čeka dosta programskih aktivnosti kroz sljedeću godinu kojima se moramo posvetiti, a tko bude želio ostvariti suradnju sa nama, lako će nas naći ako bude htio. Dapače, upravo kroz tu suradnju i zajednički rad mogli bi postići daleko više, i iskreno se nadamo daleko boljoj suradnji i znatnijoj podršci lokalne zajednice na ostvarivanju zadanih ciljeva koji su kod nas u našem odredu vezani za nekoliko sljedećih godina, jer imamo jasnu viziju kakav odred želimo biti u bližoj i daljoj budućnosti.

Prošle godine smo pratili vašu aktivnost, od kojih je istaknut Međunarodni kamp “DUPIN”, u kojem su bili gosti iz inozemstva. S kim ste sve u kontaktu, i kako je uopće došlo do suradnje?

Zapravo je sve počelo samo kao ideja i želja. O suradnji sa drugim izviđačima van Hrvatske čuo sam od drugih odreda. Većinom od onih koji su djelovali u većim hrvatskim gradovima i imali znatnu financijsku i stručnu potporu u realizaciji takvih kontakata. Postavljajući si pitanje zašto ne bi probali, iskoristili smo priliku kada smo se kao odred uključili u našu prvu nacionalnu i međunarodnu izviđačku aktivnost “Jota-Joti”, kada se izviđači cijelog svijeta krajem listopada, tijekom vikenda, zajednički susreću na internetu. Tu smo se po prvi puta čuli sa izviđačima iz Novog Zelanda, Amerike, Australije, Filipina, Egipta, Engleske, Belgije ili Meksika, te još niza zemalja sa kojima danas imamo kontakt. Za razliku od drugih odreda u domovini, koji su tek načelno zbrajali broj ostvarenih kontakata, mi smo se koncentrirali na trajnije povezivanje i zbližavanje sa tim odredima. Plod toga su naša trajna i čvrsta prijateljstva, na prvom mjestu sa izviđačima iz Belgije. U ove dvije godine posjetile su nas čak četiri grupe belgijskih izviđača. Tu su i naši prijatelji iz engleskog grada Chorleya, kod kojih smo bili čak dva tjedna u Engleskoj. A vrlo drago prijateljstvo, koje se još uvijek razvija i pomalo prerasta u nešto daleko veće i trajnije, je sa američkim izviđačima iz savezne države Ohio, grad Galion, koji su nam kao božićni poklon poslali 40 majica sa logom našeg odreda u znak našeg prijateljstva. Trenutno, sa njihove strane imamo najavu mogućeg dolaska i sudjelovanja u našem međunarodnom kampu “DUPIN 2015”, te ako uspijemo to realizirati, jedna od zastava koje će se vijoriti u našem kampu bit će i američka zastava. Pitanje je samo hoće li naša lokalna zajednica, kao i obnašatelji dužnosti koji vode ovaj naš grad i donose odluke za njegovu dobrobit, prepoznati to i podržati nas u našim nastojanjima.

Neobično ime za jedan izviđački kamp koji se nalazi u Slavoniji – DUPIN. Jedan od ciljeva kampa bila je obnavljanje lokalne škole. Što nam možete još reći o kampu?

Ono sa čime smo jako ponosni je i naš izviđački kamp u selu Jazavica, kojeg smo do sada imali dva puta, i na kojem su sudjelovali izviđači iz Belgije, zajedno sa našim članovima. 2014. godine poseban i drag gost bila nam je gospođa Iordanova, kao predstavnica belgijske ambasade, i na posebno svečan način otvorili smo taj drugi po redu izviđački međunarodni kamp kojeg smo nazvali „Dupin“, što nam je ujedno i maskota našeg kampa. Na upit zašto baš dupin i to baš u Slavoniji, reći da smo do imena došli slučajno. Ime je nastalo na osnovu početnih slova riječi koje su trebale naglasiti razloge pokretanja našeg kampa: Druženje Uz Pjesmu I Igru Novska. Drago mi je da mogu reći da je 2014. godine na ovaj ili onaj način u organizaciju kampa bilo uključeno četrdesetak privatnih i pravnih osoba, utrošeno više stotina sati volonterskog rada na organizaciju kampa i radove oko škole, uključen niz udruga koje djeluju u našem gradu i jedan dio lokalne zajednice svesrdno nam pomogao u uspješnoj realizaciji ovogodišnjeg kampa, i ovom prilikom im se svima skupa još jednom zahvaljujem. Mi smo osnivaču škole dali dugoročni i smisleni plan na koji bi način uredili školu, obnovili je i njene prostorije ponovno otvorili djeci i mladima, za što je prvenstveno kao objekt i bila namijenjena. Radovi koje smo imali prije samog kampa trajali su mjesec dana, u kojem smo potpuno okrčili prostor ispred i iza škole od vegetacije, trave i korova. Radilo se skoro svakodnevno po nekoliko sati dok to nismo doveli u kakav takav red. Te prve godine održavanja kampa, naši gosti bile su djevojke iz Belgije, njih 15, koje su tijekom dva tjedna svog boravka u kampu zajedno sa nama potpuno uredile i očistile prostorije u školi, očistili do tada potpuno zapušten prostor oko škole i okrečili sve prostorije sa istočne strane škole. S obzirom da 2014. godine nismo imali podršku Grada Novske u održavanju kampa, iskreno se nadamo da će do suradnje doći kod organizacije kampa koji je ispred nas. Svakako da zajedno to možemo napraviti još bolje, još svečanije i na većoj organizacijskoj razini. Iskreno nadamo da će do te suradnje doći.

Prošle godine ste bili gosti Engleskih izviđača na njihovom susretu “Red Rose” u Engleskoj. Što je točno “Red Rose”, kako ste se proveli, i kako je uopće došlo do gostovanja?

Naime, riječ je o već tradicionalnom susretu engleskih izviđača kojeg njihov savez organizira svake četiri godine. Sudjelovalo je više od deset tisuća izviđača iz Engleske i nekoliko stotina izviđača iz drugih dijelova svijeta. Po prvi puta, od kako je organiziran “Red Rose”, sudionici su bili izviđači iz Hrvatske, odnosno naš odred. Sa našim prijateljima iz Engleske kontakt smo uspostavili na međunarodnom susretu izviđača putem interneta u listopadu 2012. Tijekom skoro godine i pol, dosta puta smo razgovarali o njihovoj posjeti nama. No na kraju su oni uputili poziv našem odredu da zajedno sa njihovim izviđačima sudjelujemo na velikom okupljanju engleskih izviđača u okrugu Lancashire, a koji se organizira svake četiri godine. Nizom, mogu reći, sretnih okolnosti, sve se pretvorilo u jedan pravi projekt pisan za jedan od europskih fondova namijenjen financiranju niza projekata udruga djece i mladih pod nazivom “Erasmus+”. Ne mogu čak ni opisati oduševljenje, ne samo nas, nego i naših engleskih prijatelja kada smo čuli da je naš projekt izabran između niza drugih. Dočekani smo tamo poput kakvih estradnih zvijezda i bilo je iznimno ponosno vidjeti našu zastavu kako vijori na vjetru između niza drugih država. Kroz sedam dana druženja imali smo priliku savladavati izviđačke vještine, igrati se, zabavljati, natjecati se u nizu disciplina, od sportskih do zabavnih, sklopili smo niz prijateljstava i novih poznanstava, više puta se predstavljali nizu engleskih nacionalnih i lokalnih medija, među kojima je bio i BBC, koji je i uživo prenosio naš intevju. 2016. godine, naši prijatelji iz Chorleya sudjelovat će na našem kampu kao posebni gosti. Zaista jedno nezaboravno iskustvo, i nešto nakon čega naš rad nikada neće više biti kao prije. Nakon ovoga možemo samo rasti.

Rekli ste da ste prošle godine dobili i priznanje Grada Novske?

Da, poseban ponos nam je priznanje Grada kojeg smo dobili. Premda, kada smo pokretali rad našeg odreda izviđača, nismo očekivali tko će sve i u koliko mjeri prepoznati vrijednost onoga što radimo. No, svakako je lijep osjećaj kada društvo ili lokalna zajednica zamijeti sav uložen napor i trud da unutar naše lokalne zajednice radimo nešto dobro, naš pokušaj da učinimo naše živote smislenijim i vrijednijim, a mlađim generacijama prenesemo vrijednosti koje streme ka napretku i boljitku ovog dijela naše domovine gdje živimo. Došli smo do točke kada jednostavno trebamo podršku i grada i županije kako bi organizaciju svega doveli na još veću razinu. Imamo stvarnu mogućnost ovdje kod nas napraviti mjesto u kojeg će dolaziti djeca i mladi iz cijelog svijeta. Stvoriti turističku lokaciju sa sadržajima koje nude savezi izviđača i u drugim zapadnim zemljama. Imali smo prigodu to vidjeti u Engleskoj i uvjeren sam da to nije “nemoguća misija”. Dapače, zajedno možemo sigurno ostvariti tako nešto. Koristim priliku ovdje zahvaliti se još jednom svima onima koji su dali svoj glas za dodjelu priznanja upravo nama, a samo priznanje nama je i odgovornost i veliki poticaj da nastavimo dalje.

Za kraj, možete li nam reći nešto o vašim budućim planovima, kratkoročnim i dugoročnim?

Što se tiče naših planova, jedan se odnosi na ponovno održavanje našeg međunarodnog izviđačkog kampa, kojeg smo ovaj put pomaknuli na termin od 15. do 31. srpnja. Prvenstveno zbog naših novih prijatelja iz američke države Ohio, koji su pokazali interes da dođu k nama. Taj im termin najbolje odgovara, pa smo se iz tog razloga odlučili za kraj srpnja. Isto tako, taj termin odgovara i engleskoj obitelji Burgess iz Chorleya, čiji je sin Stuart član Chorley Healey odreda, te su potvrdili svoj dolazak u naš kamp. Imamo također najavu jedne grupe izviđača iz Belgije, koji nas već tradicionalno pohode treću godinu za redom. S obzirom da je godina tek počela, a obično u veljači i ožujku dobivamo pisma odreda koji su nekako saznali za nas, pa nam se javljaju, tako i ove godine očekujemo prve ozbiljne najave za kamp u tim mjesecima. Tu je još jedan veliki plan kojeg se nadamo realizirati. Riječ je o posjeti našim prijateljima iz Belgije. Naime, s njhove strane dobili smo pozive da ih posjetimo u njihovoj domovini. Kako je riječ o četiri grupe izviđača iz čak četiri belgijska grada, imamo želju posjetiti ih u njihovim gradovima.

Uzimajući u obzir da smo uključeni u novi program Saveza izviđača Hrvatske, nastavljamo i dalje raditi po novom programu, po kojem je rad sa djecom i mladima daleko edukativniji, otvoreniji prema stjecanju novih iskustava, znanja i vještina. Znači čeka nas dosta aktivnosti, a veliki dio programa rješavamo “u hodu”, jer ovisimo i o slobodnim terminima voditelja koji rade sa našim članovima i o financijskim sredstvima kojih uvijek manjka, pogotovo jer smo neprofitna udruga koja ovisi o potporama, donacijama i sponzorstvima. Stoga zbog sve većeg broja djece koja nam pristupaju ove godine planiramo potražiti veći broj volontera koji bi nam htjeli pomoći u radu odreda. Uvijek ističem to posebno zadovoljstvo rada sa djecom i mladim ljudima. Mislim da vam ne treba bolja motivacija od one kada vidite sjaj u njihovim očima, sreću koju isijavaju kada im date priliku da pokažu i daju sve od sebe, zadovoljstvo ostvarenim, kao i osobnim rezultatima, bila to naša izviđačka natjecanja ili samo zajednička druženja.

“Zelenoj patroli” i Siniši želimo puno sreće u ostvarenju svog cilja, kao i nastavku svog rada, i želimo što više mladih izviđača u našoj zajednici!