Miroslav Škoro: Na godišnjem sam odmoru više od 50 godina

Objavljeno: 02.07.2014 - 18:04 Piše: Iva Čaisa Pročitano: 947 puta

Uvijek dobro raspoložen Miroslav Škoro ljeto će provesti na kontinentu jer, kako nam kaže,  hopa-cupa ljetne turneje nisu za njega, a na „Šumi,šumi javore“ publika raspoložena za hopa-cupa, ne može plesati.

Miroslav Škoro, s kojim smo nedavno za njegovog gostovanju u Kutini razgovarali, narednih će mjeseci promovirati novi album Putujem sam. Razgovarali smo pred koncert o novom albumu, obrtništvu te važnosti obitelji, uz puno smijeha i slavonske srdačnosti.

Nedavo ste izdali novi album „Putujem sam“ s 14 novih pjesama. Koliko ste radili na albumu?

To su pjesme nastale u posljednjih 5, 6 godina. U posljednje sam vrijeme dosta radio za druge, za tamburaše, Antoniju Šolu, znate, sve poštujem, svoje uživam. Sada sam našao malo vremena pa sam dovršio i svoj album, sa željom da traje na hrvatskoj glazbenoj sceni. Neke pjesme su ljudi možda već mogli čuti, kao što je „Zašto lažu nam u lice“ ili „Kad se laste kući vrate“. Sve pjesme su posvećene mom pokojnom starom, koji mi je došao u san i izgovorio tu rečenicu „Ja ti sine putujem sam“. Tako sam napravio te pjesme i taj album. Osobno mi je vrlo drag i smatram da je album jedan od boljih uradaka koji sam napravio u životu.

Bez kojeg obrta Vi ne biste mogli zamisliti život?

Mislim da čak i ovaj naš posao, odnosno posao kojim se ja bavim jest na neki način obrtništvo. Arsen Dedić čak je i snimio album naziva „Tihi obrt“. Mi jesmo na neki način tihi obrt, osim u onoj fazi kada učimo i vježbamo i kad smo klinci zaluđeni glazbom i mislimo da smo Beatlesi. Bez tog svog obrta ne bih mogao zamislit život, ali čini mi se da živimo u vrijeme kada ljudi koji bi se trebali brinuti o obrtništvu mogu zamisliti cijelu Hrvatsku bez obrta, bilo kojega. To me na neki način žalosti jer ja dolazim iz grada koji je grad obrtnika, grad sajmova. Ne znam gdje nam se sve to pogubilo. Mogu samo reći i iskoristiti priliku čestitati svim obrtnicima njihov dan i nadam se da će, ne znam s koje strane, svanuti sunce pa će ponovno pokrenuti sve ono na čemu su nas naši stari odgojili.

Mislite li da imamo snage obrtništvo vratiti u zlatne dane?

Pa gledajte, danas bi svatko na to pitanje odgovorio: „Mi ćemo aplicirati na EU fondove.“ Nikada u životu nisam igrao lutriju. Ne zato što ne vjerujem u to, čak znam neke ljude koji su dobili i zbog toga sam sretan. Ipak više vjerujem u tih svojih 10 prstiju i malo pameti. Da ne vjerujem, sigurno bih se već bacio s nekog od mostova u neku našu predivnu rijeku. No, za sve treba stvoriti preduvjete, a to ne možemo ni vi, ni ja, to je posao nekoga drugog. Kada će nam doći iz guzice u glavu, ne znam.

Svoj ste album posvetili ocu, koliko je po Vašem mišljenju važna obitelj i cijenimo li je dovoljno?

Sviđa mi se kada je nešto ustrojeno i kada je bazirano na obitelji. Ali opet imate situaciju da se sve skupa događa tako da sve sile koristimo kako bi rastočili ono što je temeljna vrijednost hrvatskog društva, a zasigurno mislim da je to obitelj.

Idete li na godišnji odmor ili će ljeto biti radno?

Kad me pitaju kud ćeš za godišnji odmor, ja se postavim kao „Začuđeni svatovi“ Eugena Kumičića jer ja sam na godišnjem odmoru 50 i nešto godina, odnosno raspolažem svojim vremenom. Imao sam nekoliko epizoda u životu kada su drugi raspolagali mojim vremenom i to mi se baš i nije svidjelo. Naime, ne živim klasičnim životom. Ma znate, ja sam tipični kontinentalni ravničarski tip, meni su draže kiše, jesen, blato…