Mario Čelan – privatni konzultant i bivši ravnatelj POU Novska

Objavljeno: 22.11.2014 - 17:00 Piše: Luka Selenić Pročitano: 6133 puta

Nakon kratke stanke sa intervjuima, donosimo Vam veliki razgovor sa Mariom Čelanom, privatnim konzultantom, bivšim ravnateljem Pučkog otvorenog učilišta Novska. Pročitajte što nam je imao za reći o razvoju POU Novska, gospodarskom stanju Novske, ukinutim projektima, kao i svom trenutnom radu.

Mario, dugo ste bili ravnatelj Pučkog otvorenog učilišta Novska. Podsjećam, potaknuli ste niz programa i aktivnosti, posebno u segmentu obrazovanja, prekvalifikacija za odrasle i razne tečajeve. Kakva je povijest POU Novska od vašeg dolaska?

Iako ne mogu biti posve objektivan na taj period mog rada, pokušati ću što objektivnije opisati. Dolaskom u Učilište, davne 2003. godine, zatekao sam poveći dug s vrlo malo vlastitih prihoda i slabu naplatu usluga Učilišta. Niti jedan program obrazovanja nije bio verificiran od strane Ministarstva znanosti i športa, a ustanova je bila pred ovrhama za struju i plin, ukratko jedno nezavidno financijsko stanje.

Kada sam se upoznao sa stanjem, odlučio sam da je potrebno Učilište iz temelja reprogramirati i dovesti do toga da bude glavni pokretač, ne samo aktivnosti za koje je i po statutu nadležna, nego i do ostalih segmenata koje sam uočio da u gradu nedostaju. Kino nije radilo, predstave su bile svedene na minimum, likovne izložbe su segment koji je funkcionirao, ali zbog nedostatka sredstava uglavnom smo radili s izložbama koje nisu zahtijevale nikakvu financijsku pomoć. Nadalje, „Novljanski vjesnik“ koji je bio mjesečnik na 12 do 16 stranica, s troje zaposlenih na puno radno vrijeme i još dva djelatnika na pola radnog vremena. Cijena tiskanja je iznosila 50 posto više nego što se od prodaji moglo namiriti. Najblaže rečeno – čudna financijska konstrukcija rada i poslovanja.

Sredstava od Grada Novske bila su ograničena pa smo se morali okrenuti profitabilnim djelatnostima obrazovanja, tako da smo prvi u ovom dijelu Hrvatske pokrenuli srednjoškolsko obrazovanje za odrasle. Uspjeli smo verificirati školske programe kod Ministarstva i od tada kreću financijski bolja vremena. U prosjeku oko 200 polaznika obrazovnih programa godišnje u desetak verificiranih programa. Pokrećemo i edukaciju u nekoliko gradova izvan Novske, te održavamo razna osposobljavanja i usavršavanja u tri županije. Financijska dobit je rasla, pa od viška prihoda pokrenuli smo redovita kazališna gostovanja u Novskoj, kao i redovite likovne izložbe. Kroz 10 godišnji rad u POU iz raznih izvora smo izvukli preko 10 mil. kuna, što najjednostavnije predstavlja moj rad i rad svih djelatnika Učilišta, kojima se ovaj put i javno zahvaljujem, jer bez dobrog tima sve ovo ne bi bilo moguće.

Dok ste bili ravnatelj, uređena je zgrada, s radom je ponovno počelo kino, bili su i planovi s pokretanjem visokoobrazovne ustanove u Novskoj. Što nam možete reći o tom periodu svog rada?

Sama zgrada, sjetit ćete se, bila je granatirana u Domovinskom ratu i nije u potpunosti temeljito uređivana, a prostor smo dijelili i s Glazbenom školom, pa su nam prostorni kapaciteti postali nedostatni za provedbu svih programa. Vlastitim sredstvima, i uz potporu Grada i tadašnjeg gradonačelnika Antuna Vidakovića, uspjeli smo se izboriti za sredstva Ministarstva kulture, od čega smo sanirali krovište i fasadu zgrade. Uz pomoć gospodina Darka Movrića, riješili smo kotlovnicu za grijanje, te zgradu opremili informatičkom i drugom opremom. Veliki projekt bilo je pokretanje kino programa i potpuna rekonstrukcija kino dvorane i tehničke opreme, koju smo ponovno uz pomoć Ministarstva kulture digitalizirali i nešto kasnije uveli najmoderniju 3D tehnologiju. Sve je stajalo oko 4 milijuna kuna.

Uz ostale aktivnosti, POU Novska je surađivalo i sa Turističkom zajednicom Grada Novske?

Da se nadovežem na prošlo pitanje, kao prvi od Pučkih otvorenih učilišta u Hrvatskoj pokrećemo projekte IPA fondova za ljudske potencijale. Dobivamo i prve projekte financirane iz sredstava Europske unije u našoj županiji, a kao partneri sudjelujemo u još dva. Time postajemo prepoznatljivi po povučenim sredstvima, ne samo unutar naše županije, već i šire, te nas agencija Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa – ASOO, imenuje koordinatorom za 4 županije za provođenje Tjedna cjeloživotnog učenja.

Uz sve ove aktivnosti pokrenuli smo niz aktivnosti koji unutar Gradske turističke zajednice nije bio pokriven. U suradnji s drugima i s Gradom, prihvatili smo se organizacije novih manifestacija poput „Ljeto u Novskoj“ i „Svi na jezerooooo“, a pomagali smo u organizaciji svih aktivnosti društvenog karaktera, kao što su „Lukovo u Novskoj“, malonogometni turnir, jednom riječju postali smo ustanova koja je radila sve kako bi pružila bolju kvalitetu života u našem gradu.

Dosta se govorilo o “Regionalnom edukacijskom i inovacijskom centru” u Novskoj. Uz edukaciji zanimljiv je inovacijski dio, segment koji je trebao pružati usluge inovatorima s područja Hrvatske. Možete nam reći više o cijelom projektu? Kako je došlo do zamisli o tome?

Sama ideja i proces njene razrade do potpisa u Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova europske unije trajala je 4 godine. Dosta godina obijanja od vrata do vrata, objašnjavanja zašto je taj projekt dobar i koje bi sve bile dobiti njegovom izgradnjom. Četiri godine upornog rada svih djelatnika u Učilištu. Sama ideja ima sličnosti sa projektom u Danskoj, gdje sam sudjelovao u izradi strategije “Obrazovanja odraslih u Hrvatskoj” u komponentama 4 i 6 iz programa „CARDS 2004 Obrazovanje odraslih“. Što se tiče inovacijskog centra, pomoć su pružili tadašnji ravnatelj u Ministarstvu regionalnog razvoja Ivo Žinić, sadašnji župan SMŽ i njegova asistentica Dijana Bezjak, sadašnja zamjenica Ministra poduzetništva i obrta, vezana uz poduzetnički inkubator.

Pored Ministarstva regionalnog razvoja više je onih koji su bili uključeni u projekt, što govori o značaju i vrednovanju ove ideje. Tko je sve dao potporu?

Potporu cijelom projektu tada je dalo 6 od 7 županija Panonske Hrvatske, kako je tada bila podijeljena RH po NUTS-u, i to na samom partnerskom vijeću statističke regije, koju je tada predstavljala naša županija, odnosno gospođa Tatjana Puškarić i koja je dosta pomogla pri samom lobiranju za navedeni projekt. Ovo je tada bio jedini projekt na Sisačko-moslavačkoj županiji, na ovoj razini. Zbog visokog stupnja pripremljenosti “Regionalni edukacijski i inovacijski centar u Novskoj” je dobio najbolje ocijene tijekom provedbe programa „MATRA“.

Govorili ste da bi sama realizacija stajala oko 15 milijuna eura. Čija su to trebala biti sredstava i u kojoj je to relaciji s Gradom Novska? Centar se trebao graditi u Poslovnoj zoni „Novska“, zašto je odabrano baš to mjesto i što bi gradnja donijela Novskoj?

Novska je naravno bila izabrana prvenstveno iz interesa novljana, a POU Novska kao ustanova koja je to predložila i izborila se za taj projekt. Radi uloženog truda nismo mogli dopustiti da gradnja bude negdje drugdje. Grad Novska nam je dodijelio zemljište, i uz našu županiju, regulirao svoje obveze kroz zajedničko sufinanciranje projekta u iznosu svaki po 7,5 posto, grada i županija, dok bi se ostalih 85 posto vrijednosti projekta financiralo iz Strukturnog fonda Europske unije. Sama gradnja bi donijela prvenstveno Novskoj mogućnost da se naši građevinari udruže i da zajedničkim snagama dobiju ovaj projekt u vrijednosti od 15 milijuna eura. Ne samo da im je to financijski povoljno, nego bi im to dalo i reference za buduće radove koji se financiraju iz EU.

Unutar samog centra kroz studiju izvodljivosti bilo je predviđeno zapošljavanje 42 osobe: 19 majstora građevinskih zanimanja, 5 inženjera, 4 čistačice, 2 domara, 1 kuhar, 1 konobar, 5 pomoćnog osoblja u poduzetničkom inkubatoru, knjigovođa, pravnik, ekonomisti kao i pet zaposlenih inženjera unutar inovacijskog centra. Cjelokupno financiranje njihovih plaća unutar 3 godine bilo bi iz sredstava EU.

Sadašnja gradska uprava nije bila blagonaklona prema ovoj ideji još prije izbora, a preuzimanjem upravljanja Novskom izgleda da neće doći do realizacije ovog velikog projekta. Više ne radite na ovome, no da li Vam je poznato što je s tim projektom i kojoj se sada fazi nalazi?

Kako ste mi dali priliku moram još spomenuti i slijedeće. Možda se neki još i sjećaju jedne objave u Jutarnjem listu gdje je novinarka istog lista došla do informacija o mogućnosti investiranja ulagača iz Azerbejdžana u našu Poduzetničku zonu Novska. Trebao je to biti projekt sličan Gardalandu u Italiji. Do navedenih investitora sam došao preko prijatelja koji je radio u EP u Bruxellesu g. Tadeja Slapnika i osobe koja je glavni direktor Gospodarske komore Azerbaijana u EU – g. Musluma Mammadova. Tada sam na njihov nagovor ušao i u Upravno vijeće Gospodarske komore EU Azerbaijan, čiji sam član još uvijek. Promjenom gradske vlasti nakon izbora sve se mijenja, te sam nakon tog članka pozvan u ured sadašnjeg gradonačelnika Vlade Klasana, gdje mi se zabranjuje svako istupanje u medijima, ali i nastavak daljnjih aktivnosti na svim započetim projektima, uz napomenu da ćemo uskoro moja supruga i ja dobiti otkaz. Očito da rad i napori koje sam usmjerio prema boljitku u gradu, meni i mojoj obitelji, nije donio dobro. Očigledno da je najbolje ništa ne raditi i ne stršiti.

Bili ste direktor Poduzetničkog centra u Novskoj. Poznato je da je odlukom Gradskog vijeća i vladajućih Poduzetnički centar ukinut. Mnogi gradovi, čak i općine osnivaju svoje Poduzetničke cente, a Novska ga je ukinula? Kako se gašenje Centra odrazilo na poslove koje je upravo Centar trebao provoditi?

Točno, nova gradska vlast pokreće postupak gašenja Centra za razvoj poduzetništva gdje sam bio zaposlen. Dobivam ubrzo i rješenje o otkazu ugovora, točnije 7. siječnja 2014., iako su me odjavili odmah s početkom godine. Zaustavljanjem svih projekata u kojima sam bio uključen s prethodnim gradonačelnikom i njegovim zamjenicima, meni nije shvatljiva, osim bojazni vladajućih da su to projekti bivše uprave. Do danas mi nisu poznati razlozi ovakvog postupanja.

Od tada Grad nije izvukao moguće novce iz projekata koji su mu bili dostupni za poduzetničke inkubatore, a navodim kao primjer Grad Pakrac, gdje je na osnovu toga ostvareno 400 radnih mjesta. Najžalosnije od svega, po meni, je odbacivanje Emila Tedeschija, osnivača i većinskog vlasnika Atlantic Grupe, koji su bili pred odlukom dolaska u Novsku, sa ulaganjem od oko 120 milijuna kuna. Da se ustrajalo nakon promjene vlasti na ovome, Novska bi kroz 3 godine imala mogućnost zapošljavanja oko 160-200 osoba. Na kraju, ovaj projekt je završio u Poduzetničkoj zoni u Novoj Gradišci, a ne u Novskoj.

Što mislite koji je razlog odbacivanja?

To se sve dogodilo samo zato što je pregovore započeo neki Vidaković, Piletić ili Čelan. Mislim da Novska nažalost nije zaslužila ovo, kada je vodećem čovjeku Grada važnije da li su na ugovorima ispravno navedene znanstvene titule, tko se s kim sastaje, tko vodi udruge, tko s kim pije kavu, tko će fotografirati, nego kako završiti projekte, dovesti tvrtke u Novsku. Sve to zbog egoizma i osvete svima koji mu nisu po volji. Nisam upoznat sa situacijom u gradskoj upravi, osim da sada sva vrata moraju biti zatvorena, da se sva pošta pregledava i da više nema nikakvog povjerenja, pa čak ni u ljude koje je sama vlast postavila, da je radna atmosfera narušena, da se za iduću godinu nepodobnima smanjuju plaće i naknade bez obrazloženja ili uz obrazloženje da se nema novaca. Podobnima ostaju ista prava, i dok se u isto vrijeme zapošljavaju podobni u Turističkoj zajednici, Crvenom križu, Novokomu, Srednjoj školi, Gradskoj upravi pa i u POU Novska. Sve se radi po principu „Država, to sam JA“, bez ikakve strategije i objašnjenja. Mislim da Novska ne zaslužuje ovakvog gradonačelnika i da za tu funkciju u Gradu ima barem 13.516 boljih kandidata.

Dok ste još bili na čelu PC Novska, uspjeli ste ostvariti više projekata kojima su neki novljanski gospodarstvenici dobili znatnu financijsku potporu za svoje tvrtke. Znamo da se malo koriste sredstva iz fondova Europske unije, koji je razlog tome, nepoznavanje procedure, neupućenost ili što drugo?

Ukratko ću na svom primjeru objasniti. Bavim se tim poslom već preko 7 godina i još uvijek ne znam mnogo toga. Kako da isti posao znaju osobe koje to nikad nisu niti radile, a zaposlene su na mjesta gdje je to znanje potrebno. Na kraju se onda plaćaju vanjski konzultanti da obavljaju njihov posao. Smiješno i žalosno.

Mislite li da će Novska uskoro dobiti nekakvo ulaganje u Poduzetničke zone? Što bi Novsku moglo izvući iz velike nezaposlenosti, i kako bi se to moglo ostvariti?

U prošli ponedjeljak sam se našao sa predstavnikom Agencije za investicije i konkurentnost prilikom službenog doručka u Privrednoj Banci Zagreb u Zagrebu, agencije koja ima za zadatak upravo privući investitore u Hrvatsku, rečeno mi je da su poslali nekoliko investitora u naš Grad, ali zbog povjerljivosti informacija imena Vam ne smijem otkriti. Kako teku daljnji pregovori sa istima nisam upoznat. AIK je našu zonu nakon upornog rada bivše Uprave u siječnju 2012. god uvrstio među 4 najbolje poduzetničke zone u RH, a pojedinac ju sada propagira u svojim službenim posjetima.

A kako Novsku izvući iz ove nezaposlenosti, najbolje je i najjednostavnije upravo sredstvima EU, pogotovo već rečenom mjerom ruralnog razvoja gdje se mladima daje mogućnost pokretanja vlastite proizvodnje sa početnim kapitalom od preko 500.000 kn u cjelokupnom iznosu. Nažalost, nitko me nikada nije kontaktirao u vezi navedenog, iako sve svoje znanje i dalje nudim na pomoć Gradu bez obzira na njihov odnos prema meni i mojoj obitelji. Mislim da u ovakvoj situaciji, gdje se opet u gradu povećava postotak nezaposlenih, svi moramo biti zajedno i pokušavati pomoći svim građanima, bez obzira na međusobne sukobe. Nadam se da će gradonačelnik napokon shvatiti da on nije gradonačelnik samo HSLS-ovcima, nego i meni, i svim ostalim stanovnicima najboljeg Grada u Hrvatskoj.

Dobio sam podatak da će Vas angažirati novo županijsko vodstvo na nekim projektima. Ima li istine u tome i recite nam za kraj, što sada radite?

Za ovo pitanje ću pričekati s odgovorom, na koje ću vam vrlo rado odgovoriti kada za to bude vrijeme. Trenutno radim kao konzultant na nekoliko projekata za Ekonomski fakultet Split, Bisnode Hrvatska, Drvnu industriju Tobijaš, Damir Vuković d.o.o., Polo igralište Jastrebarsko, Arbor, nekoliko projekata ruralnog razvoja. Također, radim za nekoliko općina, Općinu Jasenovac, Dragalić, Slavonski Šamac, Sibinj, pripremam novo softversko rješenje. Zajedno s partnerom radim na projektu Regionalnog agroturističkog edukacijskog centra u Sloveniji. Ujedno sam i član dvije gospodarske komore, i od nedavno, predsjednik Zajednice poduzetnika i obrtnika HDZ SMŽ.

Iskoristit ću ovo i da pozovem sve mlade do 40 god., nezaposlene, koji imaju volje raditi u poljoprivredi, da se uskoro otvara natječaj koji omogućava dobivanje 70 tisuća eura u 100 postotnom iznosu koji je ujedno i prvi natječaj ovakve vrste koji omogućava ovakvo financiranje.

Mariu se zahvaljujemo na razgovoru, i želimo mu uspjeh u nastavku karijere.