Darijan Ivezić – život u kojem dirigira glazba i umjetnost

Objavljeno: 18.03.2015 - 12:52 Piše: Luka Selenić Pročitano: 1791 puta

Ovaj tjedan vam donosimo razgovor sa poznatim mladim novljanskim glazbenikom i dirigentom,  koji će sigurno u svom životnom putu stati kao dirigentska palica poznatim imenima hrvatskih i svjetskih dirigenata – Darijanom Ivezićem. Kakav je život u glazbi? S kim surađuje i kakvi su mu planovi za budućnost, doznajte u nastavku.

Darijan, već duže vrijeme živiš i radiš u Zagrebu. Možeš li nam reći nešto o sebi?

U Zagreb sam se preselio zajedno s upisom na Muzičku akademiju, u jesen 2009., a do tada sam veći dio života živio u Novskoj, završivši tamo osnovnu i srednju školu, opću gimnaziju, te Glazbenu školu u Novskoj – 2007. klavirski odsjek i 2009. teorijski odjel. Kroz svo to vrijeme nije nedostajalo nastupa u raznim projektima, od osnovnoškolskih zborskih i solističkih nastupa, preko dramskih izleta, i sudjelovanja na LiDraNu, do dirigentskih nastupa sa Zborom mladih Novska. Potaknut svim tim projektima i nastupima, posebno onima vezanima uz zbor Glazbene škole u Novskoj, poželio sam i sam voditi zbor, što se pred kraj srednjoškolskog obrazovanja i obistinilo.

Kako to da se se odlučio baviti glazbom? Je li te privlačio nekakav drugi studij osim glazbe? Kako je biti dirigent i zašto si odabrao to zanimanje?

Kao i svaki srednjoškolac, koji kroz svoje školovanje razmišlja što i kako nakon mature, gledao sam što bih htio. Naravno da je Muzička akademija bila najčešći izbor, dirigiranje kao smjer je došlo nešto kasnije kao ideja, ali sam oduvijek u školi, uz matematiku i geografiju, volio jako jezike, posebno hrvatski, pa je bila ideja o studiju na Filozofskom fakultetu, upravo jezika, ali ipak je glazba pobijedila! Dirigiranje je poziv, a ne samo posao. Kao i svaka umjetnost, uostalom. Koliko je dirigent individualna ličnost, toliko ne znači ništa bez ansambla, bio on orkestar ili zbor, jer ipak su oni „izvor zvuka“, a ne dirigent – ali uz pravu dirigentsku sugestiju sve poprima posebnu formu. Dirigenti nerijetko rade i kao aranžeri i korepetitori, pijanisti, i tako upoznaju glazbu i kolege glazbenike, kako bi kasnije u karijeri bolje razumjeli svu kompleksnost svog posla. Ne, ne posla – poziva!

Bio si organizator i učesnik mnogo zapaženih koncerata. Možeš li izdvojiti neke? Koji ti je ostao najviše u sjećanju?

Kao dirigent Zbora mladih Novska, uz stalno sudjelovanje na Svetim misama za mlade, održao sam nekoliko koncerta u 2008. i 2009. godini, nakon čega je zbor preuzeo Fabijan Komljenović, današnji dragi kolega i česti suradnik, među kojima svakako valja izdvojiti onaj prvi u lipnju 2008., gdje su gostovali Iva Smojver i Jacques Houdek. Iste godine održan je i „Od srca za Božić“ gdje su gostovali, uz Ivu, i Saša Lozar, Danijela Pintarić i Ervin Baučić. Većina tadašnjih suradnji su današnja prijateljstva i to je bogatstvo ovog poziva. Uz to, mladi i ludi srednjoškolci u glazbenoj školi su pokrenuli nekoliko projekata, gdje svakako valja istaknuti Ivanu Kuzlić, čije smo ideje svi skupa ostvarivali svim srcem, pa je najveći rezultat bila „Naša mala škola“ – koju, čujem, i dan-danas rado gledaju u glazbenoj školi. Svom srećom, u Zagrebu sam kad se to pušta.

Kakva je tvoja profesionalna povijest? Gdje si i s kim si do sada dirigirao?

Nakon Novske i Zbora mladih, u Zagrebu su se prvenstveno otvarale aranžerske prilike, pa potom i asistentske te korepetitorske, a kasnije za studija i dirigentske prilike. Uz dirigiranje studentskim ansamblima, na primjer Komorni zbor MA, orkestar MA, što na probama, što u koncertnim dvoranama, recimo opera „Slavuj“ Igora Stravinskog. Uz to, sudjelovao sam na seminaru svog profesora, uvaženog slovenskog maestra Uroša Lajovica, gdje sam dirigirao na završnom koncertu Varaždinskim komornim orkestrom. Nakon diplomskog ispita sa Zagrebačkom filharmonijom, dobio sam priliku dirigirati Komornim studijem istog orkestra za Valentinovo ove godine u Umjetničkom paviljonu, uz čestu suradnicu, proslavljenu hrvatsku redateljicu Doru Ruždjak-Podolski, što je bila velika čast! A uz sve to, voditelj sam ansambla “Col legno” te zbora Pravnog fakulteta “Capella Juris”.

Pjevao si zabavne pjesme na festivalima. Jole, ako se ne varam. Gdje si do sada nastupao u tom obliku? Zašto si se odlučio preći na klasičnu glazbu?

Jole je došao slučajno, u razgovoru s Ivanom Kuzlić, tko bi što pjevao, tko fizički liči na nekog pjevača itd., a pjevanje na festivalima mi je oduvijek bila velika radost. Počelo je s Malim festom i nastavnikom Miroslavom Matićem, pa NovskaFest itd., što me veseli kao sjećanje i danas. O samom glazbenom aspektu tih nastupa bi se moglo raspravljati, ali nekom drugom prilikom.

Kakvu glazbu osobno preferiraš? Imaš li nekakvo nadahnuće za kreativnost?

Slušam široki spektar glazbe, od klasične, kojom se bavim veći dio dana, i to opernom literaturom sve više, preko jazza i filmske glazbe, pa do današnjih Pop/R&B hitova. Od hrvatskih izvođača svakako volim slušati, čim više uživo, Jacquesa, Tolju, Lozara i Ivanu Kindl, a od stranih si uvijek rado pustim Christinu Aguileru, Jessie J, pa mladu Mariahu Carey, Whitney Houston, Beyoncé i veliku pjevačicu, iako u svojim 30ima, Jennifer Hudson. Reklo bi se da volim crnačke glasove i vratolomije, u hrvatskom žargonu frlje – ali eto, tako nekako.

Nedavno si održao koncert povodom 20 godina Glazbene škole Novska. Koji su ti planovi za dalje? Radiš li na nekom projektu ili koncertu?

Na poziv današnje ravnateljice Glazbene škole, prof. gitare Dunje Uroić, predložio sam program za dva koncerta – koncert bivših učenika Škole, na što se odazvao velik broj mojih prijatelja i donedavnih kolega iz klupa, što je bilo jako emotivno i glazbeno kvalitetno – hvala svima na tome, kao i koncert ansambla “Col legno”, i pop-verzije “Col legno FM”, gdje smo predstavili „klasične instrumente“ unutar repertoara klasične glazbe, kao i u svima poznatim pop-hitovima, od Eltona Johna, Michaela Jackson pa do Gotyea, Adele i Pharella Williamsa. Publika je, nadam se, bila zadovoljna – mi smo se izvrsno zabavljali, jer kao i svi mladi ljudi danas, volimo pop stvari koje čujemo na radiju, ali rijetko kad ih se svira na instrumentima koji se mogu studirati na MA, poput oboe, violončela, saksofona, violine i slično. Trenutno radim u operi HNK u Zagrebu kao korepetitor, i tamo sudjelujem u svim opernim naslovima, također kao korepetitor surađujem s Hrvatskim društvom skladatelja, a i vodim navedene ansamble. Pa u skladu s time, uvijek je neki projekt i posao – ali uz super suradnike i super ekipu, to nije ni najmanji problem. A i Capellovci i Col legnovci su super team i sretan sam što imam priliku raditi s njima!

Što bi poručio svima koji bi se htjeli profesionalno baviti glazbom?

Hm, što bih poručio? Umjetnost je prekrasan poziv, bila to glazba, film, dramska scena ili likovna umjetnost. Koliko ispunjava i raduje, toliko je potrebno i puno truda, rada i energije kako bi se postigao maksimum. Maksimum vlastitih potencijala, kao i maksimum očekivanja suradnika i kolega. Ali svakako svima preporučujem da razvijaju svoj umjetnički potencijal, siguran sam da leži u svima nama!

Darijanu zahvaljujemo na razgovoru, i želimo mu puno sreće u nastavku svoje glazbene karijere!